Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,12.10.2006.





Sasvim dovoljno


Ne treba mi ništa više
Od ovoga što mi nudiš:
More topline, ocean sreće,
Nebo zadovoljstva i radosti.

Kad sam ti otškrinula vrata
Svoje iskrene duše i srca,
Ne znam što si pomislio,
Ali znaš što te dočekalo.

Pa kad se, ponekad, sjetiš,
Kad misli odlutaju uzvodno,
Kad krenu same, prkosno,
Od Nigdje prema Nekome...
Tu neka se zaustave.

Dopusti da ja budem taj Netko.

Pokrij me kišom zagrljaja,
Olujom osjećaja me zakovitlaj,
U trenutak svjetlosti me pretvori...
I pusti me da se odmaram
Na pola puta između sna i vječnosti.

Kad zašutiš, neka traje u meni,
Misao rosom okupana,
Jesen proljećem prozvana,
Da me čuva i štiti od
Svih zala ovog svijeta.

Snagom me svojoj iskuj,
Nježnošću me zarobi
I pusti neka me preplavi čekanje
Onoga, što možda nikad neće doći.

Neka me preplavi, neka me obuzme,
Neka se u čekanje i sama pretvorim.

Ja čekati umijem, ja ne zaboravljam.
Voljeti znam, ali se ne zavaravam.
Za malo pruženog, dvostruko uzvraćam.
- 05:15 - "Mirisni trag" (41) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.