Marketing
Sasvim dovoljno
Ne treba mi ništa više
Od ovoga što mi nudiš:
More topline, ocean sreće,
Nebo zadovoljstva i radosti.
Kad sam ti otškrinula vrata
Svoje iskrene duše i srca,
Ne znam što si pomislio,
Ali znaš što te dočekalo.
Pa kad se, ponekad, sjetiš,
Kad misli odlutaju uzvodno,
Kad krenu same, prkosno,
Od Nigdje prema Nekome...
Tu neka se zaustave.
Dopusti da ja budem taj Netko.
Pokrij me kišom zagrljaja,
Olujom osjećaja me zakovitlaj,
U trenutak svjetlosti me pretvori...
I pusti me da se odmaram
Na pola puta između sna i vječnosti.
Kad zašutiš, neka traje u meni,
Misao rosom okupana,
Jesen proljećem prozvana,
Da me čuva i štiti od
Svih zala ovog svijeta.
Snagom me svojoj iskuj,
Nježnošću me zarobi
I pusti neka me preplavi čekanje
Onoga, što možda nikad neće doći.
Neka me preplavi, neka me obuzme,
Neka se u čekanje i sama pretvorim.
Ja čekati umijem, ja ne zaboravljam.
Voljeti znam, ali se ne zavaravam.
Za malo pruženog, dvostruko uzvraćam.
Post je objavljen 12.10.2006. u 05:15 sati.