Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,12.05.2006.




Jednostavno dođe

Nisam ni tužna, ni ljuta, tek sjetna malo,
Ponekad se odluke donesu na brzinu.
Ali, kad osjetimo da nešto nije u redu,
Onda je bolje da kažemo i saznamo istinu.

Istina boli, ujeda, ona je kao sol na rani,
Ali je jedini način da shvatimo što se događa.
Kad nešto prođe, tako je valjda moralo biti,
Suzama se bol i tuga iz srca oslobađa.

I nitko nije kriv, jer ništa se nije ni dogodilo,
Samo je šutnja počela među nama da vlada.
Ali ne ona šutnja kojom se ljubi i razumije,
Nego bolna šutnja kojom kraj ipak prevlada.

Ne treba žaliti, bilo je lijepo dok je trajalo,
Osjećaji su ostali, ali više nema žara i strasti.
Gdje razum nadvlada osjećaje i ustoliči se,
Tu ljubav prestaje postojati, cvjetati i rasti.

Jednostavno i prešutno, kao da nismo ni bili,
Jedno se tijelo podijelilo u dva bića sasvim nova.
Ni suze, ni riječi, ni tužnog pogleda nema,
I nema više nas, ni naših zajedničkih snova.





Kad me slome tuge


Plače se u samoći,

Između četiri zida,

Kad nitko ne vidi,

Kad se maska sa lica skida,

Kad jastuk ljubi sve suze boli.

Plače se, jer se još uvijek voli.
- 06:44 - "Mirisni trag" (42) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.