Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,30.03.2006.





Mi smo bogatstvo jedno drugome


Jedini si znao probuditi moje uspavano tijelo,
Jedinstvenim, čarobnim prstima drhtaje si izazivao.
Svojim riječima, stihovima i poljupcima nježnim,
Mene si svojom jedinom i najdražom nazivao.

A ja sam uživala u rukama toplim i dragim,
Zaokupljena osjećajima koje si u meni stvorio.
Prepustila sam ti se cijelim svojim bićem
I odveo si me u novu sferu koju si otvorio.

Ona je postojala samo i jedino za nas dvoje,
U njoj nitko drugi ne bi znao tako se voljeti.
Nas dvoje, sa probuđenim novim i strasnim titrajima,
Zaboravljali smo da je ljubav nekad znala i boljeti.

Oni što su nas ranjavali i uništavali nam dušu,
Nisu imali sluha i osjećaja za nas i naše želje.
A tako smo zapravo jednostavno od života tražili,
Tek razumjevanje, pažnju, iskrenost i životno veselje.

I sad smo to pronašli sretni jedno u drugome,
Počeli smo sve naše mane pretvarati u vrline.
Zadovoljna sam tvojim iskrenim poklanjanjem ljubavi,
Meni ne trebaju bogatstvo i lažno obećana brda i doline.
- 06:17 - "Mirisni trag" (43) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.