Zagrljaji postoje da nas niježno opuste,
Da u njima nađemo mir,spokoj i sreću.
Da se sakrijemo od ružnih događanja
I da nam pruže snagu i potporu još veću.
I kad majka dijete svoje u zagrljaju čuva,
Toplinom i ljubavlju svojom krijepi ga i snaži
Smiruje mu snove i ljulja to tijelo, malo. svoje
I u njega usađuje svu bezbrižnost i sve draži.
U tvome zagrljaju je najljepše, sigurno znam.
Tu sam sklupčana, meka, sretna i savijena.
Tu živim i spavam naslonjena na grudi tvoje
I svojim srcem u tvoje sam srce sva upijena.
I svaki tvoj pokret, tvoj damar osjetim na sebi,
Kao da, spontano, drhtaj drhtajem se vraća.
I sigurna sam, u toj jedinoj luci svog spasa
Ti smiruješ me, jer tvoja smirenost sve nemire nadjača.
Kad bih morala neki drugi zagrljaj pronaći,
Ne bih sigurno, nikad, tako sretna bila.
Jer ono što me jedino toplinom ispunjava.
To je sigurnost i niježnost samo tvoga krila....