Danas sam tužna, jako tužna. Kao da su se sve tuge svijeta slile
u ovo moje srce pa ono hoće da pukne, da provali, da eksplodira.
Nije ljubav u pitanju, ne zadaje samo ona bol srcu. Ima i drugih
boli što znaju i boljeti i moriti, što znaju dušu "razdrmati" da se
ponekad upitamo "Je li pošteno i zašto baš ja?" A odgovora niotkud.
I brodimo mjesecima , godinama, skupljamo snagu tek da preživimo,
u ovom svijetu svakodnevnih stresova i životarenja, jer
živjeti je danas, izgleda, veliki luksuz. I baš kad nam se učini da na
horizonut, tamo negdje u daljini, vidimo svjetlo nade i spasa, kao da
nas neka ruka povuče natrag, "nalijepi " nam novu etiketu tipa"još tuguješ,
nisi još spremna za sreću" i ostajemo osupnuti i tako tužni u tim svojim
osjećajima...
Imam snage i mogu se boriti, ali , kad vas "poklopi" naprije jedna, a onda
na nju dodju jos dvije ili tri tuge, u isto vrijeme, treba to znati i moći
izdržati.
Kako sam poznata kao "veliki borac" i kako se zapravo nikada u životu ne
predajem tako lako, odbolovat ću ja i ove tuge, proći će i ovi dani u kojima
nema odgovora na ona pitanja stalno sebi postavljana....Uz sve to, držim se
one "svoje" :
Glavu gore, nabaci osmijeh broj tri (onaj široki, veseli) na lice i
samo naprijed, idemo dalje.....Mogu ja to...!!!!!!!!
Moj
banner:
