Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,10.11.2005.

četvrtak



Magla. Svuda oko mene, ne vidim ni pedlja kroz prozor. Magla i u duši.Neke nedosanjanosti i nejasnoće u srcu, Različite misli vrzmaju mi se po glavi. Ima li ga negdje, postoji li negdje, traži li me negdje? Jesam li samo njegova, ili je svoje srce podijelio još s nekim? I različiti odgovori nameću se, onako kako me emocije savladavaju, kako me pozitiva ili negativa "zdrma".

I opet sam sama, nigdje nikoga, obavijena koprenom magle, u tišini svoje sobe snivam budna.Osjećam ga pored sebe, tako živo, tako opipljivo, bojim se, ako se i pomaknem, mogao bi odletjeti. Osjećam toplinu negovom dlana na svom dlanu, I bojim se, pojačam li stisak, mogao bi nestati.

O, kako sam prokleto sama fizički, a kako si prokleto pristuan u mojim mislima i srcu.I ne mogu ti se oduprijeti. Ti si svaka moja misao prije spavanja, i prva kod buđenja i tvoje ime prvo izgovaram ujutro, onako, nijemo, samo dodirujući usne.

Hoćeš li ikada doći, biti stvaran, popiti zajedno kavu samnom, ili će zelja i dalje ostati da odboljeva u meni, a ti ćes, iz daleka, samo napisati hladno "dobro jutro" i "laku noć" samo reda radi, jer si navikao i jer se bojis kako ćeš izgubiti sigurnost nečijih emocija i nečijeg srca.

Tako si mi potreban.......Kao zrak koji se diše, kao žednome voda, kao gladnome komadić kruha, kao slijepome opip jer vida nema. Nedostaješ mi, očajnički te trebam....


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.