Magla. Svuda oko mene, ne vidim ni pedlja kroz prozor. Magla i u duši.Neke nedosanjanosti i nejasnoće u srcu, Različite misli vrzmaju mi se po glavi. Ima li ga negdje, postoji li negdje, traži li me negdje? Jesam li samo njegova, ili je svoje srce podijelio još s nekim? I različiti odgovori nameću se, onako kako me emocije savladavaju, kako me pozitiva ili negativa "zdrma".
I opet sam sama, nigdje nikoga, obavijena koprenom magle, u tišini svoje sobe snivam budna.Osjećam ga pored sebe, tako živo, tako opipljivo, bojim se, ako se i pomaknem, mogao bi odletjeti. Osjećam toplinu negovom dlana na svom dlanu, I bojim se, pojačam li stisak, mogao bi nestati.
O, kako sam prokleto sama fizički, a kako si prokleto pristuan u mojim mislima i srcu.I ne mogu ti se oduprijeti. Ti si svaka moja misao prije spavanja, i prva kod buđenja i tvoje ime prvo izgovaram ujutro, onako, nijemo, samo dodirujući usne.
Hoćeš li ikada doći, biti stvaran, popiti zajedno kavu samnom, ili će zelja i dalje ostati da odboljeva u meni, a ti ćes, iz daleka, samo napisati hladno "dobro jutro" i "laku noć" samo reda radi, jer si navikao i jer se bojis kako ćeš izgubiti sigurnost nečijih emocija i nečijeg srca.
Tako si mi potreban.......Kao zrak koji se diše, kao žednome voda, kao gladnome komadić kruha, kao slijepome opip jer vida nema. Nedostaješ mi, očajnički te trebam....
Post je objavljen 10.11.2005. u 08:19 sati.