www.mir.blog.hr
subota, 30.06.2007.
„ Do te mjere je bio skućen svjetonazor tih ljudi da je baka govorila mojoj majci dok je još bila djevojka: Ćerce moja, dobro otvori oči . . .bolje da se utopiš u rijeci ili objesiš o prvu granu negoli da padneš u naručaj nekog šizmatika koji ne priznaje ni papu, ne štuje svetog Antu i ne prihvaća Bezgriješno Začeće. . .“
„ Do dvadesete ili dvadeset i prve pazi na moralnu čistoću kao na zjenicu oka. Poslije toga otvori četvore oči! Čovjek ti je kao stroj: kad nestane orginalnog maziva, zariba. „
„ Ingrid kao da je došla iz kamenog doba ili srednjeg vijeka. Dobrano sam se namučio da suprugu dovedem u red i ne mogu reći da sam u tome sasvim uspio. Znate da je ona zaručnićki poljubac smatrala smrtnim grijehom? Pa i poslije vjenčanja sve joj je to bilo nisko, nepristojno. . .Volio sam je, priznajem. . .i žalim što je nisam mogao zagrliti u posljednjem času, ali priznajem i da joj nisam nikad bio vjeran. Govorio sam djeci kad su nešto porasla: Nemojte se ženiti neiskusnom i zatucanom ženom! Ni za živu glavu! Dakako, mislio sam pritom na zadrte katolkinje, jer ima i onih drugih kojima sam vrag viri iz očiju. „
Salvador Prasel „ Preveliki grijeh „
Što mislite o ovim savjetima; jako su zastarjeli ? Jeste li i vi dobivali ili još uvijek dobivate slične savjete ? Kakve su vam upute davali roditelji uoči vjenčanja ? Jeste li poslušali i zapamtitli jedno od mnogobrojnih predavanja ? Vjerujem da je bez obzira na našu poslušnost sve ostalo negdje u glavi ...
četvrtak, 28.06.2007.
L U T A NJ E
SAMOTAN LUTAM VEČERNJIM ULICAMA
NA SVAKOM UGLU VISOKO SVJETILJKA SJA
STOTINU UGLOVA, STOTINU SVJETILJAKA
AL NIGDJE NEMA TEBE . . . TEBE NEMA .
Dragutin Tadijanović
petak, 22.06.2007.
„ O tome se čuvenome protjecanju vremena govorilo mnogo, ali se ono ne vidi nikako. Čovjek vidi ženu, misli da će ona ostarjeti, samo ne vidi kako ona stari. Ali katkada učini mu se kao da vidi nju, kako stari i kao da osjeća da stari s njom. To je osjećaj pustolovine, to se naziva ako se dobro sjećam, nepovratnošću vremena. Osjećaj pustolovine bio bi jednostavno osjećaj nepovratnosti vremena. „
J. P. SARTRE
subota, 16.06.2007.
Pisma
U potkrovlju kuće postoji jedna velika kutija a u njoj pisma, sva upućena meni . . .pisma nepoznatih osoba. . .da li da ih još čuvam. . .nek stoje, nikome ne smetaju. . .možda ih jednog dana ponovo pročitam. . .
Sjećate li se „Modre laste „ pa onda „ Smiba „. . .novine koje smo rado čitali u osnovnoj školi. Na jednoj stranici moguće je objaviti svoju adresu i time počinje dopisivanje s vršnjacima. Kada je Roberta iz mog razreda objavila svoju adresu svaki dan joj je u školu stizalo brdo pisama. Bili smo ponosni na nju; što je ona baš iz našeg razreda a bila je zanimljiva kao osoba. Ona je bila hit djevojčica, svi smo ju voljeli a danas ? Slutite li odgovor ? Ona je na dnu; ovisnica . . .
Skrenula sam s teme; kada sam vidjela toliko pisama došla sam na ideju da i ja pošaljem svoju adresu; i ja bih se dopisivala! Meni nije stiglo toliko pisama ; možda dvadesetak od osoba slićnih godina i oba spola. Gotovo sva su započinjala isto: zovem se. . .živim u . . .idem u . . .razred, bavim se time i zanima me. . .Krenula sam odgovarati svima, a poslije su se pisma razrijedila. . .jednostavno se nisam s nekima našla; nisu nas zanimale iste stvari. . .S nekima sam se našla na istoj valnoj dužini. Od nekih su pisma stizala svaki drugi dan. . .pitat ćete se što se ima pisati svaki drugi dan ? Svašta , kao pisanje dnevnika. . .postajali smo si sve bliži i bliži, prijateljstva su postala čvrsta , koliko mogu biti preko pisama. Neke sam imala priliku upoznati; neke ne, ali sada već dugo godina ne znam što je s tim osobama, a eto ponekad mi se vrzmaju po glavi. . .
Što je sa Snježom iz Knina; da li je preživjela rat ? Tko je Marijana iz Karlovca koja mi je pisala ne pisma nego romane ? Živi li Mirela još uvijek u Biogradu? Kako je Ana iz Velike, koja je nakon srednje škole otišla u Australiju ? Znate li drage prijateljice da čuvam sva vaša pisma? Možda neka od vas šeta blogerskim stazama ?
A vi dragi prijatelji ( novi ) sad znate da sam ja već dugi niz godina sklona pisanju i dopisivanju. . .
utorak, 12.06.2007.
Približava se kraj školske godine. . .Koliko se to željno iščekuje i kako je svima bolje koji ne sjede u školskim klupama, govori Sanja Pilić u knjizi „ Hoći i ja „ koju sam eto prošli tjedan morala pročitati sa svojom ( mu ) čenicom. Usput su mi u misli došle priče mojih najbližih četvero učenika ( dvoje iz osnovne , a dvoje iz srednje škole ) o njihovom doživljavanju profesora; pa tko ima volje nek čita, pokušat ću ih citirati:
„. . .ona nije normalna( učiteljica ) stalno nam priča o svojoj djeci; donosi nam njihove lektire, pohvalnice da bi se pohvalila. . .govori nam kako bi uvijek trebali čitati knjige kad idemo na more, govori kako je položila vozački ispit, kako je njezina sestra doktorica. . .“
Pitam sebe , a i vas u koji predmet ovo pričanje ulazi ?
„. . .moja je učiteljica divna, samo će izgubiti živce s nama. . .dala nam je papiriće da na njih napišemo s kime se družimo, koga u razredu volimo, a koga ne i zašto, ( dakle dala si je truda i napravila analizu odnosa među djecom ) a učitelj iz vjeronauka je grozan; upotrebljava riječi za koje ja nikad nisam čula, pa što je njemu ?“
„. . . ona nije normalna; na ploči nam riješi par lakih zadataka, a kad ju ja pitam za malo teže ona kaže da ih riješimo kod kuće. . .uhvatio sam trenutak kada nije znala pomnožit dva broja. . .
. . .predaje nam neke stvari za koje ja odavno znam jer me to zanimalo, a znanje joj i nije nešto; mogao bih ja njoj predavati. . .
. . .muči nas i trenira na satu kao da smo u vojsci. . .“
„. . .na kraju ili polugodištu neki profesori vade kalkulatore , računaju prosjek ocijena i tako zaključuju. . .
. . .ona je suprer jer je časna sestra nju jedinu možemo pitati sve , baš sve što nas zanima . . .ona je divna ali nije časna sestra; na njenom satu smo se molili za bolesnog profesora. . .
. . .ona je užasna; pola razreda ima problem s tim predmetom jer oni zadaci koje ona zadaje su za fakultet, ali rijetko će tko reći da je problem godinama u njoj, a ne u nama, učenicima. . .“
I što ćete reći nakon pročitanog; ima ih svakakvih ?! Recite mi , kojih se profesora prisjećamo ?
Zar nam u sjećanju ne ostaju oni ( pa makar i strogi ) koji su u nama ostavili ili usadili nešto; koji nas nisu naučili samo svoj predmet,oni koji su nas usput i pripremali za život i sve ono ( dobro i loše ) što on nosi ?
četvrtak, 07.06.2007.
NEĆAK
Pamtim još uvijek njegove male ručice koje je dizao u vis pitajući me gdje mu je tata. . .nastojala sam ga bezuspješno uspavati odgovarajući da je tata na nebu. . .da nas gleda sa neba i da ćemo jednog dana svi otići na nebo. Slijedio bi niz dječjih pitanja na koja nisam znala odgovore . . .na kraju bi rekao da se molimo za njegovog tatu. . .koliko ga je samo volio. . .Jednim nesretnim događajem njegov tata je otišao sa ovog svijeta ostavljajući za sobom ženu i dvoje djece male djece; šestogodišnjeg dječaka i dvogodišnju djevojčicu. . .dugo smo bili u šoku. . .Nakon nekoliko dana odlučili smo dječaka; mog nećaka dovesti k nama objasnivši mu da će neko vrijeme živjeti kod nas. . .rekla sam mu tu će ti biti lijepo; igrat ćeš , jesti , spavati, vodit ćemo te sa sobom kud god budemo išli, sve dok mama neko vrijeme ne posloži svoj život. I tako je moj nećak sve više ulazio u naš život, a ja , njegova teta davala sam sebe , samo da mu svaki trenutak njegovog djetinjeg života bude ljepši. . .iako mu tatu nisam mogla zamjeniti. Jednom prilikom je rekao „ bolje da ste mi vi mama „ treba li više riječi. . .ljubav i povezanost se osjećala i bez riječi. . .
Bio je uvijek nasmješen i luckast dječak kojeg su mnogi kažnjavali zbog malih ispada, gluposti i brzopletosti. . . Danas je to ozbiljan dječak tek ušao u pubertet; pametan ,snalažljiv, sposoban. . . jednostavno lijepo je sve ispalo. . .ponosna sam na njega. . .
Uostalom da nije bilo njega, njegove dosjetljivosti, naše povezanosti, ne bi bilo ni ovog mog pisanja na blogu. . .
petak, 01.06.2007.
P R V I
Lako je i jednostavno roditi se 6.,10.,17., u mjesecu; pa svi smo rođeni jednog takvog običnog datuma, zar ne? Nema svatko tu čast započeti svoj život prvog u mjesecu. Po meni su to posebni datumi i sad kad razmišljam o ljudima koje poznajem, a rođeni su prvog; sve su to dragi ljudi velikog srca... takva je i moja prva kčer rođena 1.6. ; ona je prva kčer, prva unuka...
Njoj ( za koju znam da će ovo čitati posebno naglašavam poruke velikim slovima ) a svima vama koji možda isto danas proslavljate rođendan ostavljam ovaj tekst:
„Idi smireno kroz buku i užurbanost i SJETI SE MIRA koji se može naći U TIŠINI. Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori svoju istinu smireno i jasno, slušaj druge, čak i glupe i neuke, i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i agresivne osobe, one su teret duhu. Ako uspoređuješ sebe s drugima, možeš postati ogorčen ili ponosan, jer uvijek će biti većih i manjih od tebe. RADUJ SE SVOJIM POSTIGNUĆIMA, kao i svojim planovima. Održi zanos za svoj vlastiti poziv, ma koliko on skroman bio, to je pravo blago u promjenjivim vremenima. Budi obazriv u svojim poslovima jer svijet je pun prijevara, ali neka te to ne ometa da vidiš vrline i koliko ih ima.
Mnogi teže za visokim idealima i svud je život pun junaštva. Budi ono što jesi ( BUDI SVOJ ) , pogotovo nemoj glumiti LJUBAV i nemoj biti ciničan prema njoj jer usprkos svoj ogorčenosti i razočaranjima, ona JE VJEČNA KAO I TRAVA.. Spokojno primi iskustvo godina, skladno ispuštajući stvari iz mladosti.
GAJI DUHOVNU SNAGU da te štiti od iznenadne nesreće. Nemoj sam sebe sramotiti izmišljanjima, mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti. Osim održavanja samodiscipline, budi blag prema sebi.
Ti si dijete svemira ništa manje nego što su to drveće i zvijezde. Imaš pravo da budeš ovdje. I bilo ti jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kao što bi trebao. Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako Ga zamišljaš i bez obzira kakav ti je posao i kakve aspiracije u bučnom komešanju života imaš. ZADRŽI MIR u svojoj duši. Pored sve prljavštine i jadikovanja, ovo je divan svijet.
Budi pažljiv! “
Tekst iz crkve sv. Pavla u Baltimoreu iz 1692.
