www.mir.blog.hr
ponedjeljak, 29.09.2008.
Kako se lako , ne razmišljajući, brzopleto možemo povoditi tuđim izrekama i riječima .Zašto je to tako? Možda jer se u tom trenutku ne želimo zamarati s tim. . .jer je najlakše reći kratko „Da“ ili „Ne“ ili zbog toga što ne želimo izraziti suprotno mišljenje.
Ljudi često znaju reći za pojedine dijelove naše zemlje, vama već poznate izreke, u smislu „ Tu je i Bog rekao laku noć“ ili „ To je Bogu za nogu“ i gotovo uvijek bi , prema riječima sugovornika stvarala u sebi sliku tog prostora i govorila „Da, to je stvarno tako!“No prošli mjesec imala sam , sasvim slučajno priliku boraviti u jednom takvom prostoru; „Bogu za nogu“. Malo selo, nisam stigla ni pobrojati sve kuće, no vjerojatno ih nema niti dvadeset; sve razbacane, na velikoj udaljenosti jedna od druge, tako da se susjedi gledaju dalekozorima. Neki su ovdje sagradili vikendice, a poneki napustili svoje drvene kućice i nestali. Tek nekoliko kilometara dalje, u udubini nalazi se veće selo koje ima trgovinu, školu, gostionicu... Na jednom brdašcu se vidi crkva, a nešto posebno što osvaja ljude koji dođu ovdje je nesvakidašnji mir...nema mnogo ljudi,nema telefona, automobila, traktora, stoke...vrijeme kao da je stalo i pritišće te da uživaš u prirodi koja te okružuje...
Zamislite sebe u okruženju planina i pogledu na samo jedanu čistinu; proplanak gdje će se svakog trena pojaviti srna; samo ju treba čekati...
Onda ponovo zamislite svoj pogled prema ogoljelom vrhu Risnjaka i prvo pitanje koje bi nam se nametnulo, koliko treba vremena da bi dopješačili do vrha?! A biti na vrhu, vjerujem da je predivno...jer oni koji su bili kažu sa vrha puca pogled na more, na Zagreb, na Sloveniju...ma zamišljate li taj pogled?! Ja da...
I onda zamislite lagano pješačenje uz rijeku Kupu, sve do njenog izvora, a izvor nije onakav kakvim ga zamišljamo mi koji ga nismo vidjeli; onako iz planine...Izvor Kupe je iz dubina. Na tom malom poluokruglom području Kupa je neobične boje; zeleno-plava, a u njoj se zrcali drveće i lišće koje jei znad nje . Zrcalio se i moj lik, naravno ! Stojeći uz rub rijeke može se primjetiti kako je plitko i čisto, no negdje na polovini boja vode se mjenja , postaje tamnija, dno se više ne vidi; taj dio je poput bunara. Mislim da je isto tako lijep prizor ovog dijela negdje s vrha planine.
I sad mi recite, zar bi Bog nad ovim draguljima netaknute prirode rekao „Laku noć“ tu gdje svaki čovjek može pronaći mir i spokoj?
petak, 19.09.2008.
Moj skromni poklon susjedi koja je stara tek pola godine . . .
subota, 13.09.2008.
POGLED
U TVOJIM OČIMA KADIKAD
TAJANSTVEN JEDAN POGLED SINE
AL TEK ŠTO SINE VEĆ I MINE
ŠTO SKRIVA U SVOM ČUDNOM SJAJU
TAJ ODRAZ BOGATE DUBINE ?
DAL BOL, ŠTO NEĆE DA SE SMIRI ?
NE ZNAM, GONETAM UZAMAN
IL BLJESKOM TUGE IZ NJEG VIRI
NESRETNI, DAVNI NEKI DAN?
IL JE SAN DUBOKO SNIVAN
NIKAD NE OSTVAREN AL DIVAN
ŠTO SVAGDA ĆE MI OSTAT SKRIT,
AL TVOGA BIĆA ON JE BIT.
DOBRIŠA CESARIĆ
ponedjeljak, 08.09.2008.
Mi ljudi često se tužimo, počeh da je dobrih dana malo, a da je loših dana puno, a te su tužaljke ponajviše bez temelja. Kada bismo uvijek imali otvoreno srce za radosno prihvaćanje dobra što nam ga Bog svakog dana sprema, mi bismo onda stekli snage da podnesemo i zlo, ako naiđe. Ali mi nemamamo vlast nad našom ćudi. „ Patnje mladog Wertera
