Kako se lako , ne razmišljajući, brzopleto možemo povoditi tuđim izrekama i riječima .Zašto je to tako? Možda jer se u tom trenutku ne želimo zamarati s tim. . .jer je najlakše reći kratko „Da“ ili „Ne“ ili zbog toga što ne želimo izraziti suprotno mišljenje.
Ljudi često znaju reći za pojedine dijelove naše zemlje, vama već poznate izreke, u smislu „ Tu je i Bog rekao laku noć“ ili „ To je Bogu za nogu“ i gotovo uvijek bi , prema riječima sugovornika stvarala u sebi sliku tog prostora i govorila „Da, to je stvarno tako!“No prošli mjesec imala sam , sasvim slučajno priliku boraviti u jednom takvom prostoru; „Bogu za nogu“. Malo selo, nisam stigla ni pobrojati sve kuće, no vjerojatno ih nema niti dvadeset; sve razbacane, na velikoj udaljenosti jedna od druge, tako da se susjedi gledaju dalekozorima. Neki su ovdje sagradili vikendice, a poneki napustili svoje drvene kućice i nestali. Tek nekoliko kilometara dalje, u udubini nalazi se veće selo koje ima trgovinu, školu, gostionicu... Na jednom brdašcu se vidi crkva, a nešto posebno što osvaja ljude koji dođu ovdje je nesvakidašnji mir...nema mnogo ljudi,nema telefona, automobila, traktora, stoke...vrijeme kao da je stalo i pritišće te da uživaš u prirodi koja te okružuje...
Zamislite sebe u okruženju planina i pogledu na samo jedanu čistinu; proplanak gdje će se svakog trena pojaviti srna; samo ju treba čekati...
Onda ponovo zamislite svoj pogled prema ogoljelom vrhu Risnjaka i prvo pitanje koje bi nam se nametnulo, koliko treba vremena da bi dopješačili do vrha?! A biti na vrhu, vjerujem da je predivno...jer oni koji su bili kažu sa vrha puca pogled na more, na Zagreb, na Sloveniju...ma zamišljate li taj pogled?! Ja da...
I onda zamislite lagano pješačenje uz rijeku Kupu, sve do njenog izvora, a izvor nije onakav kakvim ga zamišljamo mi koji ga nismo vidjeli; onako iz planine...Izvor Kupe je iz dubina. Na tom malom poluokruglom području Kupa je neobične boje; zeleno-plava, a u njoj se zrcali drveće i lišće koje jei znad nje . Zrcalio se i moj lik, naravno ! Stojeći uz rub rijeke može se primjetiti kako je plitko i čisto, no negdje na polovini boja vode se mjenja , postaje tamnija, dno se više ne vidi; taj dio je poput bunara. Mislim da je isto tako lijep prizor ovog dijela negdje s vrha planine.
I sad mi recite, zar bi Bog nad ovim draguljima netaknute prirode rekao „Laku noć“ tu gdje svaki čovjek može pronaći mir i spokoj?
Post je objavljen 29.09.2008. u 20:42 sati.