www.mir.blog.hr
četvrtak, 29.01.2009.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
ponedjeljak, 26.01.2009.
Drveni stolac
Izvukao je iz automobila drveni stolac. Ništa posebno, a ipak lijepo; mali, drveni , ručno izrađeni stolac s naslonom , uredno napravljen i prelakiran. Kako ga je nosio u sobu, tako ga je ona pratila pogledom kamo će s njim, očekujući da će stolac već u sljedećem trenutku biti njen, jer je ona najmanje dijete. No stolac je završio u bakinim rukama. Baka je bila sretna, jer će ponekad na nj moći staviti noge dok sjedi u fotelji.
A ona. . . Ona je razočarano i tužno gledala poput malog psića.Gotovo da sam mogla vidjeti veliku knedlu koja joj stoji u grlu, grč koji ju pritišće i slama i njene tužne oči koje susprežu suze…ona je dijete, no ipak neće ispustiti suzu, ne želi da ostali vide koliko je povrijeđena…Samo sam ja kroz pogled mogla pročitati tisuću neizrečenih , tužnih riječi …
Pitam se, jesu li neke osobe svjesne koliko mogu povrijediti djecu i koliko tek jedan ne dobiveni poklon može ostati kako tužan događaj u njihovom sjećanju???
nedjelja, 18.01.2009.
Torbica za moju D.
petak, 09.01.2009.
VAŠ JE PRIJATELJ ZADOVOLJENJE VAŠIH POTREBA. ON JE VAŠE POLJE KOJE ZASIJAVATE S LJUBAVLJU, A ŽANJETE SA ZAHVALNOŠĆU. ON JE VAŠA TRPEZA I VAŠE OGNJIŠTE, JER DOLAZITE K NJEMU GLADNI, I IŠTETE OD NJEGA SPOKOJA. KAD SE OPRAŠTATE S PRIJATELJEM, NE ŽALOSTITE SE, JER,ŠTO NAJVIŠE VOLITE U NJEMU, MOŽE BITI RAZGOVJETNIJE, KAD JE ODSUTAN, KAO ŠTO JE PLANINA PLANINARU RAZGOVJETNIJA IZ DOLINE. I NEKA VAŠE NAJBOLJE BUDE ZA PRIJATELJA I AKO MORA UPOZNATI VAŠU OSEKU, NEKA UPOZNA I VAŠU PLIMU. JER ŠTO VAM JE PRIJATELJ DA BISTE GA TRAŽILI DA S VAMA UBIJA VRIJEME? POTRAŽITE GA UVIJEK DA OŽIVITE VRIJEME, JER NJEGOVO JE DA VAM ISPUNI POTREBU, A NE PRAZNINU, I NEKA U SLATKOĆI PRIJATELJSTVA BUDE SMIJEHA I DIOBE RADOSTI JER, U SVJEŽINI SITNICA SRCE NALAZI SVOJE JUTRO I OKREPLJUJE SE. "Prorok"
petak, 02.01.2009.
“Kako sam se našla u kartonskoj kutiji, ne znam, no bila sam svjesna da je bilo divno, ugodno, da je to poseban osjećaj; gotovo isti kao onaj kada sam letjela. Sjedila sam u rastvorenoj kutiji i bila visoko iznad površine zemlje. Vrijeme je bilo sunčano; dolje su bili bijeli i crni ljudi, svatko je hodao svojim putem, po prašini i gotovo nitko nije obraćao pozornost na mene koja sam lagano letjela u kutiji iznad njih. Najednom je kutija tresnula o tlo, trgnula sam se i nestalo je onog divnog osjćaja; ne znam kako bih ga najlakše dočarala; osjećaja potpune opuštenosti i rekla bih blaženstva.Već u sljedećem trenutku držala sam neko dijete za ruku, a uz mene je hodala žena s djetetom u naručju. Obje smo išle polovinom ceste; s lijeve i desne strane pružalo se do beskraja drveće sa svijetlo ljubičastim cvijetovima.”
Probudila sam se; svjesna svega što sam sanjala, a u glavi misao, što li znači ovaj san na početku ove godine?
