Još kao djevojčica u osnovnoj školi voljela sam slova,dopisivanje, novine, knjige ....Ne sjećam se koje su novine bile;
iz sada već susjedne zemlje, no na jednoj stranici koja je bila ostavljena za pisanje pjesama, jedna je pjesma pisana sasvim običnim riječima bila meni neobjašnjiva i nedokučiva, valjda je zbog toga ostala još uvijek u pamćenju ...Ovako je nekako otprilike glasila:
Bože, znam a da te nema
kao što ni mene jednog sudnjeg
časa neće biti
Znam, da mi je zaludu zvati te k sebi
ali kad sagledah cijeli ovaj svijet
i kad uvidjeh da se nijednom
smrtniku pod ovim nebom
obratiti nemam
ja padoh na koljena i pomolih se tebi.
Oprosti što nikad nisam vjerovao
u postojanje tvoje
jer rođeni sam neutralac religionizma
i još uvijek ne vjerujem u tebe.
Ali kad sagledah ovaj svoj život
i sve ono što se odvija oko mene,
ne preostaje mi ništa drugo
nego da kleknem na koljena
sklopivši ruke
i ipak vjerujem više u tebe
nego svim ljudima oko sebe.
< | travanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
The World of the Back Pearl
kira
aquaria
Prilagodba na tijesnu kožu
bajkoviterijeci
putkasvjetlu
zvijezdanova
detalj
lagana
promatram, razmišljam
jana
izvorbezvode
mirja21
miris dunje
sexykus
suncokretić
rejhana
Anchi
anastazijaa
RoseAndButterfly
random thoughts
sunflower
julijana7
rastavljena žena
S ulica Kabula i malo sire
dordora2