milord 55

ponedjeljak, 06.12.2021.

Sjećate li se Dubrovnika tih dana?

Smrt u Dubrovniku ( AD 1991)


Hrvatski vojnik užasnut mre u južnom gradu Dubrovniku,
u srcu svijeta, u nedomislivoj samoći molitve,
u prestravljeno podne blagdanskog dana Svetog Nikole.

Vrijeme je darivanja: po sretnim dolinama i obalama bez tuge
danas se dobroj djeci dolazi s darovima.

Sve sja: vrijes bukti, hukti u uvalama,
sumanut pršti vatreni bijes po milom licu dječaka
što ga je netom napustila duša.

Sve boli: grad gori, plamte naranče nedozrele,
lagane pahulje sivog pepela iz ognja rodnog grada
pokapaju mu prste.

Milost i mir svemu napaćenom, i s onim što je jači!

Neka je slavljen On, jedan i za svakoga!

nedjelja, 21.04.2019.

AMDG

AMDG

Uskrs je, poziv na radost, dan nad svim danima: naš Gospodin, Isus, Sin Božji vječno je živ i na vječni život poziva nas malene.

Svima vam želim sretan Uskrs!

Alelujah!

srijeda, 20.03.2019.

Pouzdan zakon

Pouzdan zakon, i snagu da ga drži, i sreću da ga prati dao je čovjeku Bog, davši mu vrijeme i mjesto među čudima i zamkama svijeta.

U zlo i drago, u volju i nemoć, u istine i besmisli umotao je početke i krajeve svega, da glad ne prestaje i svako tijelo u koži gori.

Nada je sveta. Sjeta je grijeh. Danas kad sretnem svoje drage, ne pitam više za bore, kad ni svoje ne vidim, samo se radujem.

petak, 17.11.2017.

Pad Vukovara

AMDG
18. studeni 1991.

Na pragu prve radosti, tebi na tragu, eto umire Vukovar, u čudesnoj slavi svojoj ...

U buci prvih pijetlova, mali i maleni utaman skrivahu vratove, ne mogavši nigda umrijeti ...

Gola pod mjesečinom, za njima tuži domovina, stideći se svojih rana ...

Sad ona pjeva, ostala i sama, zvoneći sjetno u vjekove ...

Eto je snijeg, i eto je napahuljalo, eto je bijelo bijelo od večeras ...

ponedjeljak, 30.10.2017.

Svima svetima

Magla poravna more, i ode… tako smirene duše prelaze među svece…
Život nije borba, život je predaja!

Dragi svi dobri, moje nepregledno mnoštvo, tri sam vam koraka iza…
Sretnik je mali sve dok je živ!

Vaš biljeg svijetu još netaknut stoji.

petak, 23.12.2016.

Na putu za Alepo

Što vidiš na putu za Alepo?

Riječ Boga nije varka, sve ostalo jest.
Postoji dobro, postoji zlo, i hrpe mrvlja u čovjeku.
Nema jakih ljudi.

O tom što vidim, ne usudim se pjevati.

četvrtak, 24.07.2014.

Putokaz

Duše nemaju dobi. Stareći tijelom, a bezdušan, mnoge sam stolove isprevrtao. Isus je vidio da njemu muka dolazi jer moja mora prestati.

Ovo je sada moj život: teglim svoj križ, oblik i boju svoga posla smirio sam u razum i znanje. Ne gubim traga i znam da blaga nema iza nemira.

Svoj jaram držim uspravno, primam iz Božje ruke. Popijem kavu na donjoj strani trga, u zoni popolare, gdje svakim čudom mirišu kroasani.

Otkud toliko drva i željeza u jednoj zapuštenoj duši?

utorak, 15.04.2014.

Tihi Don't

Silina prezire svijet, sve osim ruba slobode, i ne prihvaća moju stvarnost: svijet je stvorio Bog. Da je za sve, ne da je suvremen, nego svevremen.

Vrijeme prokaže i što sila ne prizna: u svakoj muci sitnu pobjedu, u svakom trudu sjeme nasilja. Vrijeme ne čini ništa, samo jest i nedostaje.

A svijet je isti: novo je staro. Pšenica više ne pozna polja, dobit se žanje na trgovima, opslužno lišće otužno žuto šuška, jutrom i večerom...

Ja danas, tiho, strepim prema Slovjansku i Donu: slavjanske istine i bajke padaju kao teške daske... kao da čujem bat...

nedjelja, 22.12.2013.

Sretan Božić, svima!

Isus se rodio u mrzloj noći u štali iza grada, „jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“.

Ni punu milju odavde počinje veliki svijet.

Još svjetla pale djevojčice sa šibicama, za zvijezdom hrle favele i lampeduse, darove nose korporacije i karteli.

Djelo na vidjelo, svijete, kad ćemo iskovati tolike grudobrane!?

srijeda, 27.11.2013.

Dolazi zima

Dolazi zima, Isuse, svi te traže.

Vlast, da te ubije, pismoznanci, da zataje, opet. Kako je dan po dan u slijedu, prava je hrabrost ne biti neprijatelj.

Otkad si ti, nepismen, prstom po pijesku opismenio svijet, iz stopa iste bludnice znanost bez znanja nuka u prošlu budućnost.

Zvuk srebra zatamnjuje nam misli. Svijet, opet, draže mirisi kruha i trava, sve se i smije i mora, osim priznati tebe.

Takav mi je život!

srijeda, 07.08.2013.

Prvi dan

Ja živim s tobom. Čovjek pripada mjestu, ovdje sam i ginuo i krio, u sva četiri vjetra. Kad odeš, prodišeš kratko i krotko, mnoga te duša predala zaboravu.

Slušači načine sebi govornika, a ja sam mislio da neću. Moljah za život kakvim se slade ribari i težaci, ali bih uvijek ostao za vratima. Snaga dobrih je sila koja drži.

Tako, ne vidjeh nigda dana koji bi dostajao da me nasiti. Da ga ne slude sitnice, smrače rastanci, da se do podne ne rastepe kao sva slava svijeta.

Da svane davan, od muke ljudske slavan, da me podnese kako bi tebe proslavio. Da pita „vidiš li me?“, prije nego padnem, i „gdje ti je brat?“

U takvom prvom, u času „kamo sad?“, da gledam tebe, tebi sličan, Isuse.

subota, 01.06.2013.

Kraj dana

Završi dan, ljepota svijeta preleti preko luke, sve slegne k moru. Crvenije od neba nad morem ne može biti ništa na zemlji.

Jugo je, mirisi lijepih dana. Što god bje dano ode u varke, vječito žedne kao i nebo, i ja, i susjed i svekolike trave.

Dug li je današnji dan, a malo ljubavi. Stidim se straha od siromaštva. Mislim na stariju sestru koja se liječi daleko.

četvrtak, 21.02.2013.

Magle i pobjednici

Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit' (Psalam 63:4)

Pogledaj kako se savija mnoštvo, kamo se naginju preplašeni. Kad se nasite razmetljivi, nakupe vješti, umuknu svirci straha, u srcu plašljivaca bujaju nenadnja i bezizust.

Da su svijet stvarali estete, trava bi bila crna, zelenile bi se jegulje. Na dugu štapu sjala bi pravedna budućnost, slobodna i svijetla, sva svima. Sretni bi bili znalci.

Ipak i unatoč, svijet je sav mekan od ljepote, tvrd koliko su i hrabri kukavice. Nagle u magle i bijednici i pobjednici, da zbroje što je ostalo. Ponizni podnesu i dan i dano.

Ne, nisu drugi drugačiji, samo su čitali druge knjige i susretali drukčije ljude. Koji su sve znali, a uši nisu imali. Razotkrili su i život: tu fali sreće, ni jedan dan ne pretječe.

I uzrok njegov: to nije zaborav, to je nesjećanje.

srijeda, 30.01.2013.

Na putu doma, nevažan i miran

"jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli." (1 Iv 2,8)

Moj Isuse, svijet se i danas sapliće o tvoje skute.

Ne možeš poznati svijet - samo još slutiš da je velik. Utopija se domogla varke, stegom i utegom, ponovo sanja da misle da je san.

Gledam nam gradove – ne vidim stijenje, vidim prašinu. Pozlatu tamnu u licu, demokraciju bijesa, kako se pjeni da je ne otplavi dan.

Pali i podigli vrebaju tuđu petu, slabima omrzli slabi. Plazi „kulturna javnost“, bukači love, sjene se boje da ih ne pogaze ulice.

Na putu doma, nevažan i miran, treba i meni prijeći preko tog ojađenog trga. Sam i sabrano - buka je uvijek rana u pravici.

Ecce homo! Da križa mogu očima pogledati, očima bi te razapeli.

srijeda, 19.12.2012.

Sretan Božić i Nova Godina

... jer za njih nije bilo mjesta u svratištu." (Lk 2,7)

Gospodin šalje jedne drugima.

Šalje i malo ludosti, tek da poteče ples, da sami premjerimo svoje male sreće. Tako je poredano: put, istina i život.

Ovo je doba glumca.

Slučajni od nas, šaptači riječima, trgovci svodom čude se da živimo bez slave. Tako se pjesma razlikuje od govora.

A ti, što ti kažeš, tko sam ja?

subota, 17.11.2012.

Pad Vukovara

Na pragu prve radosti, tebi na tragu, eto umire Vukovar, u čudesnoj slavi svojoj ...

U buci prvih pijetlova, mali i maleni utaman skrivahu vratove, ne mogavši nigda umrijeti ...

Gola pod mjesečinom, za njima tuži domovina, stideći se svojih rana ...

Sad ona pjeva, ostala i sama, zvoneći sjetno u vjekove ...

Eto je snijeg, i eto je napahuljalo, eto je bijelo bijelo od večeras ...

ponedjeljak, 20.08.2012.

Bio sam vidjeti...

..."jel' Saraj'vo gdje je nekad bilo"?!

petak, 23.12.2011.

Sretan Božić i Nova Godina

... jer za njih nije bilo mjesta u svratištu." (Lk 2,7)




Naoči svemu svijetu, dva dlana velikom, nezvani žive i od blizine duša.

Odvojimo sa stola, razmaknimo stolice; što smo učinili, njemu smo učinili.

nedjelja, 04.12.2011.

Kolut na vodi


U ovom danu, preglasnom, trijezne se, preglasani, pravi muževni sati u prvim stopama starosti… kao vijest pod svjetlom, pod danjim, dangubnim.

Ne hodam čvrsto, svijet bi mi mogao pući… zemlje je mnogo, a svijet je mali - kolut na vodi.

Šalim se, žalim, poskakujem kući, tek varam straže, ne dižem ustave… dobri i harni i sudnje vrijeme ne lome rado strance preko koljena.

Nije li i to pomalo djetinjasto?

ponedjeljak, 21.11.2011.

O slobodi


Nitko nije rob. Svi smo mi zarobljeni.

Duh je u čovjeku, uđe i izađe, jedan i jednom. Sve nam je i rod i sud, dah sumnjive sreće podno pusta zraka.

Ne možeš me ti osloboditi, prijatelju, svojom namjerom da vladaš. Osluhni mnoštvo, svi žive zdvojni, svašta po zemlji sja. Moja i tvoja nevolja neće obezbojiti svijet!

Zagrli sve smijehom, ozbiljno lice odaje bijeg i nemar. Ako bar slutiš kamo vrijeme srlja, utihni vješte mage što ih budeš sresti. Usitni se smirom, poslužuj po cesti.

ponedjeljak, 07.11.2011.

Na čekanju



Čekajući ljubav, potvorio sam nebo i zemlju, a nisam otvarao srce.

U ropstvu dana i slobodi noći nisam se uspeo dalje od gležnjeva. Odlučio sam o samoći, moja je prva slava u sto tajni.

Sad volim zvuk čela, glasan, i mirne ljude. Privid je sadržaj vjekova, pohlepa grad na gori, snaga je prezrenih u nemoći silnih da ih pogledaju.

Jedno ostaje vječno: gdje si? I jedno silno: da, Gospodine!

srijeda, 05.10.2011.

Stara ploča



Ulica gubi glasno, da sve prešuti, kao da tjera provalnika, jetka i u milosti - smijeh boli ne pristaje. Svijet i bez te ludosti veliča miline lonca, siline lovca, kao rog u orkestru.

U malo dobra, za malo novca, previše gorkih ljudi riječima zagađuje svijet. Vidio sam: što se više ulizuje, to jače siječe žrtvu. Što je više iluzije, to više časti čekaju i tvorci i teklići.

I ja, pa i ja, u mlakom moru nemara osjećam neba i polja kako se mili meni. Blizljiv, tugaljiv, sirovina, ne marim da sam gol, ulizljiv, bjegljiv, kladljiv, glagoljam ljeposlov. Nitko me ne može nahvaliti koliko mogu sam.

Spomen tebi, starče Milovane, spomeni se i ne osvrći se.

subota, 10.09.2011.

Bablje ljeto


Drage sve babe, evo nama opet bablje ljeto! Čestitam svima!

Teški dani su iza nas. Događaji su definitivno out, događanja su in. Od programa, nakon tajnih i ukradenih, očekujmo friške programe štednje, programe ušteda i uskladbene špar programe, ovaj put zaista nabijene i sa puno adrenalina. Gazda mni, što je dobro za kladionice, dobro je i za dionice! Gazda bu sretan!

Puno je posla, fakat, ono, stare fore, super, znači… sustavno štemati jutarnju support liniju priče iz maximšume - vijesti iz liliputa, filati ljudski, zbog lige i svečanije, … svaki dan puknuti shemu pantač – banski, autentično, dati ton, … dnevni uvid u broš-pravda situejšn, insajt, znanstveno, onak, za šire mase… fakat dobro, super, … može i malo hladnije spike tipa glumište – ratište, full analitično, ... problem turizma i problem švicarskog novca, tumačiti autentično, preskupo je to danas, ... zaostale dijelove eu i ostale političko gospodarske komplekse, tretirati sa razumijevanjem, radi svijeta, nisu oni krivi, … pa onda možemo skoknuti malo u kulturu, pregledati i poučiti, malo stila…, pa uvijek dobro dođe i naglasak na institucije sistema, rulja to traži, jer stvari kao su predsjednik, premijer, penzija, priroda ili phm uvijek nađu kupca, … a i parole tipa posla svima, posla nema, znanje nije roba, zemlja znanj, sve je to hitro haer, smišljen presering donosi taze entertajment, skoro kao jači nagaz, ili nabac, ili nalet ili namir, samo malo manje nego cuker cajke, naš halidić, ili bižuterija ili evergina, ... na koncu, tu su prvenstva, školske godine, torbe (ministarstvu škole i naročito športa ne pakirati!), ...pa, sad, fakat, stvarno, ima toga, ono, guba! … mrak! Kakva kriza, brijem, ej, tko je sad tu autističan?!? Gazda bu fit sretan!

Svim babama i svima koji će to uskoro postati želim zadovoljstvo u životu i radu! Publici želim dobre mobitele, prave, da čuju i kukuriku i kukulele.

Da ne bi bilo kako je bilo: „ Čuješ, ćo, ča jušto mene si ima najti za mi to povidati!?

ponedjeljak, 27.12.2010.

SRETNA NOVA GODINA

Muzika, mirisi, slutanje...
"Evo sve činim novo" (Otk 21,5)



Tren mi je za poći, život za povratak.

Pun čovjek živi u vratima: duh je slobodan, duša priliježe miru. Nisu to ni dlanovi ni lica, riječ oca i dodir majke prhki su temelji i uze. I nešto muzike u sjećanju.

Sunce je vani, unutra mirisi i miline. Obasjan slutnjom, mladić svom sjenom presijeca prag, odlazi da dolazi. Vijek živi ovog čovjeka, godine su mu igra, svijet slavi da se slavi.

Nestalni, sjene su da se pregaze, lica da se zaborave! Ne štedite u ljubavi! Ne kradite od zaborava!

Mač je u čovjeku, nitko se nikog neće sjećati ako ne vidi žrtvu.

ponedjeljak, 20.12.2010.

SRETAN BOŽIĆ

Noć od koje se računa vrijeme
"... jer za njih nije bilo mjesta u svratištu." (Lk 2,7)


Vijest je slijedila mnoštvo: Tvoje su potrebe moja vrata! Dozvoli da se rodim! Dajte i hvalite život, usudite se u pustinju, jer vrijeme je da znate kako razapinju vaši postupci.

Zatečen, sam pod nebom, čovjek je tražio kamo nasloniti glavu. Koji bi pao prenoćiti, noć bi mu razdanila: Dolazi prvi slabi koji pobjeđuje. A mislili su i da Ga nema.

I još je čudnije, nesavladivo, svitalo: u ponoć blago se mirno razvezalo, vatre se nisu htjele gasiti, nebom je širom crtala zvijezda pred neopranim licem i kralja i pastira.

Te noći, dalje od svirke svratišta, sudbina svijeta je povijena. Ponizno boštvo, ni daleko ni davno, crveno od krvi proletera, istinom razgoni priču i prašinu, jer ljude pogoni glad.

subota, 27.11.2010.

Tiha noć



Sjedimo, dok nas ima, pijemo, dok nas ima, pjevamo tiho pjesme dalmatinske, tiho se spušta noć.

Vode velike rijeke sada su moje misli, nigdje ne padne sjena, a da se ne stanem sjećati. Pije me topla večer, miris valova s Levanta.

Ne kanim poći, ne mogu čekati. Nitko ne žuri ustati da mi kaže: ostani! dvije su stope jedna postran druge, dva dana nisu ista!

ponedjeljak, 01.11.2010.

Oproštaj



Kad ždrali lete, ujesen, iznad ljudi, brojniji nego zvijezde osluhuju smrt.

Obdan do podne usahne blisko bilo, izmakne život k'o sjena u suhozid.

Nesmiren, sjeda dužnik, na kratak vijek, na obje strane stola zadrhte srca od stida pred strancem.

Ovo je posljednje mjesto, ovdje krvare oba dlana Kristova.

petak, 22.10.2010.

Historia ante portas


Miris mučene zemlje i dašak bliske bune stalno su u mom uhu i u nozdrvama. Kakva god dođe, promjena donese staro na staro, ozljedu na ranu, odgodu na prigodu...

Uhvatit će me još na vratima, još dok se s vama nadvikujem...

Takav sam: državu božim, zakone baš ne; narod veličam, susjeda pak ne; gusare slavim, pravdom se razmećem; bez djela množim, bez para nadmećem, prav rječnik ravnam da je razlikovni... širinom roboslobodara...

Inatom gradim, inat potpisujem, lak i za preko vode. Od ropstva do slobode, sve igre polusvijeta meni su pune šanse: red, rad i učenje ostavljam za te drukere, šljakere, štrebere, likove bez lajfa i bez kamere, gnjavne... dno dna...

Gnjevan sam kreativac, urbani propulzivac, brijem da voda vri. Znanstveno širim da borbom mirim, tautomeriju tla: psujem, ulizujem, psujem, ulizujem... i bojim se za sebra, i slijedim usud pauka, i stišćem šaku srebra… pljujem i putujem...

Iz magle puka i na me puknu vike i rušenja: "neka uđu glumci!"... i padnu. To viče tko od vike živi, i rušit hoće tko ne pozna gradnju. Svijetla budućnost je kad sile padnu, a kruh ne poskupi, naš polubijeli... sedam kuna cijeli...

Konačno, predah, povijest na vratima, odlučno krenu kiše i vlakovi... negdje na sporednom kolosijeku...

Takav mi je život!


"Hoće li sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj?" (B. Miljković)

nedjelja, 17.10.2010.

Putovanje


Na vrata sreće, bojna i trobojna, preteška za sanjare, htio sam samo ući. Mislio sam: sve ovdje samo viče i sve od galame živi, od priče, nevjere i dvojbe.

Ništa što samo bući nije za drugo nego da tiho padne. Zemlja još nije vrt: da se nasladim sebe, mamila me je zlatom, pašom za jadne, svjetlećim blatom, dramila.

Niti je žaliti travku, niti se s vjetrom tući! Svijet mi je nosio meso i kosti, trgao vreću, skute, misli su kasnile i stizale, gubile mjesec i pute, ali je moje srce ostalo gdje je i bilo.

Onda je moje srce otišlo prema Glasu, pustinjom, da se preda.

Ali, još ne zna što ga nesnom guši.

ponedjeljak, 30.08.2010.

Igra ledenim perlama


Od sile straha i topline kušnje postaje moje srce igra, i još mi leti…. pol metra iznad tla, pol svijeta živi od samih riječi…

Sad moram bdjeti, da ne izgubim trag tragu, a da ne budem blizu… i rataru je jasno da pšenica ne uspije u polju…

Mogu se samo sjećati slobode, osamljen pred vječnošću, jer mi je dosuđen tamni dio dana, a ja ne tugujem...

Ovdje su moje sumnje slijepe, i san već vlada, pa ne zastajem, već samo drugujem…