ponedjeljak, 30.08.2010.
Igra ledenim perlama
Od sile straha i topline kušnje postaje moje srce igra, i još mi leti…. pol metra iznad tla, pol svijeta živi od samih riječi…
Sad moram bdjeti, da ne izgubim trag tragu, a da ne budem blizu… i rataru je jasno da pšenica ne uspije u polju…
Mogu se samo sjećati slobode, osamljen pred vječnošću, jer mi je dosuđen tamni dio dana, a ja ne tugujem...
Ovdje su moje sumnje slijepe, i san već vlada, pa ne zastajem, već samo drugujem…
- 17:34 -
Komentar
(14) -
Print
-
#
subota, 21.08.2010.
Stranac
Posadim trešnju, nikamo da ne odlazim, učinio sam čudo čuvajući se sebe, da stranac posred srca baš samcat samuje, dana da mu ne dam. Sve tebi, Gospodine.
Uzalud slavlja, moja je narav sluge i zapuštena, a živa.
Kad zemlju osupnu strasti, razlistaju se srsi po divljim pristrancima, pod perjem planu moći, i već sam htjeti nagao.
U prhu trnu brige, k'o sitne ptice kad zaleti se sokol.
Ja pijan, ohol, koračam preko rupa, i sav sam sam, i samo bih plakao.
Stranac sam, i svi me po tom poznaju.
- 17:59 -
Komentar
(18) -
Print
-
#