utorak, 09.03.2010.
Gornja strana svijeta
Sav Jug je smrtno dužan. U Grčkoj 300, Španjolskoj neznamkoliko,u bogatoj Italiji 2000 milijardi eura duga čovjek jedva razumije. Prebiru se novci i otoci.
I ovdje, tek malo južnije od najsjevernijih Južnih Slavena, dugovi u Hrvata, nas, stopu daljih od sjevera, nakon što postoje još južniji, i s jačom slavom roboslobodara, i s širom dušom, sve Južni Slaveni, sve do predužne Grčke, svi od podno gore Karpata i svukud, samo rastu.
Sav takav sjever s južne strane donjeg toka Drave, pa prema jugu, prema sjevernim rukavcima srednjeg toka Save, gdje već umorna rijeka počinje lijeno krivudati na jugoistok, pa se od vijuganja i ravnice više i ne sabireš, i strane svijeta jedva odrediš, upire prstom prema jugu.
Ne čujem dobro, i ne tražim, da jasno saznam što se sve ima sebi u korist o jugu i o dugu, kupljenom pa gubljenom, i o bankama, propalim pa prodanim, po svakom sebi sjeveru naizkotiti, jer i ja gledam prema svome jugu.
Dalmacija, najljepša na svijetu, bijelih gradova, stara i strpljiva, puno je puta i svoje vrijeme dočekala otkad joj ime u Bibliji stoji, a mene teško dočeka.
- 12:00 -
Komentar
(65) -
Print
-
#
nedjelja, 07.03.2010.
Prapriča
Eto ti Balkan, u starom ritmu, novi naraštaj potajom i bunom rješava život. Stanu veselja, ne pokleknu sinovi, posive knjige, vrijeme je jedan dan i jedna noć.
Svirke ojade, nepravde dojade, prividi se skupe u legende, od iste vatre kojom se gase i strah od rada i strah rata. Iz plijesni bljesnu bjesovi, vječito gladni site pravde.
Prapriča, nikad rečena: dobro je obmana slabih… riječi i vrijeme ispiru krv i zadahe. Tri koraka dalje: “ora et labora“… krpanja i sitnice.
Lako te ostavljam, Isuse, kao prvi na svijetu, sam vjetar je što govorim. Moje je srce vrelo balkansko, lako me se postidi, lako me zove kukavnim.
U sitnom nađen, u sramoti bezbrige, poželim da me nisi ni vidio ovdje. Ima nešto u pretilom srcu da slatko trne od čeg' struna drhti.
- 21:03 -
Komentar
(5) -
Print
-
#