Gornja strana svijeta
Sav Jug je smrtno dužan. U Grčkoj 300, Španjolskoj neznamkoliko,u bogatoj Italiji 2000 milijardi eura duga čovjek jedva razumije. Prebiru se novci i otoci.
I ovdje, tek malo južnije od najsjevernijih Južnih Slavena, dugovi u Hrvata, nas, stopu daljih od sjevera, nakon što postoje još južniji, i s jačom slavom roboslobodara, i s širom dušom, sve Južni Slaveni, sve do predužne Grčke, svi od podno gore Karpata i svukud, samo rastu.
Sav takav sjever s južne strane donjeg toka Drave, pa prema jugu, prema sjevernim rukavcima srednjeg toka Save, gdje već umorna rijeka počinje lijeno krivudati na jugoistok, pa se od vijuganja i ravnice više i ne sabireš, i strane svijeta jedva odrediš, upire prstom prema jugu.
Ne čujem dobro, i ne tražim, da jasno saznam što se sve ima sebi u korist o jugu i o dugu, kupljenom pa gubljenom, i o bankama, propalim pa prodanim, po svakom sebi sjeveru naizkotiti, jer i ja gledam prema svome jugu.
Dalmacija, najljepša na svijetu, bijelih gradova, stara i strpljiva, puno je puta i svoje vrijeme dočekala otkad joj ime u Bibliji stoji, a mene teško dočeka.
Post je objavljen 09.03.2010. u 12:00 sati.