Igra ledenim perlama
Od sile straha i topline kušnje postaje moje srce igra, i još mi leti…. pol metra iznad tla, pol svijeta živi od samih riječi…
Sad moram bdjeti, da ne izgubim trag tragu, a da ne budem blizu… i rataru je jasno da pšenica ne uspije u polju…
Mogu se samo sjećati slobode, osamljen pred vječnošću, jer mi je dosuđen tamni dio dana, a ja ne tugujem...
Ovdje su moje sumnje slijepe, i san već vlada, pa ne zastajem, već samo drugujem…
Post je objavljen 30.08.2010. u 17:34 sati.