Tihi Don't
Silina prezire svijet, sve osim ruba slobode, i ne prihvaća moju stvarnost: svijet je stvorio Bog. Da je za sve, ne da je suvremen, nego svevremen.
Vrijeme prokaže i što sila ne prizna: u svakoj muci sitnu pobjedu, u svakom trudu sjeme nasilja. Vrijeme ne čini ništa, samo jest i nedostaje.
A svijet je isti: novo je staro. Pšenica više ne pozna polja, dobit se žanje na trgovima, opslužno lišće otužno žuto šuška, jutrom i večerom...
Ja danas, tiho, strepim prema Slovjansku i Donu: slavjanske istine i bajke padaju kao teške daske... kao da čujem bat...
Post je objavljen 15.04.2014. u 17:16 sati.