Noć od koje se računa vrijeme "... jer za njih nije bilo mjesta u svratištu." (Lk 2,7)
Vijest je slijedila mnoštvo: Tvoje su potrebe moja vrata! Dozvoli da se rodim! Dajte i hvalite život, usudite se u pustinju, jer vrijeme je da znate kako razapinju vaši postupci.
Zatečen, sam pod nebom, čovjek je tražio kamo nasloniti glavu. Koji bi pao prenoćiti, noć bi mu razdanila: Dolazi prvi slabi koji pobjeđuje. A mislili su i da Ga nema.
I još je čudnije, nesavladivo, svitalo: u ponoć blago se mirno razvezalo, vatre se nisu htjele gasiti, nebom je širom crtala zvijezda pred neopranim licem i kralja i pastira.
Te noći, dalje od svirke svratišta, sudbina svijeta je povijena. Ponizno boštvo, ni daleko ni davno, crveno od krvi proletera, istinom razgoni priču i prašinu, jer ljude pogoni glad.