Duh je u čovjeku, uđe i izađe, jedan i jednom. Sve nam je i rod i sud, dah sumnjive sreće podno pusta zraka.
Ne možeš me ti osloboditi, prijatelju, svojom namjerom da vladaš. Osluhni mnoštvo, svi žive zdvojni, svašta po zemlji sja. Moja i tvoja nevolja neće obezbojiti svijet!
Zagrli sve smijehom, ozbiljno lice odaje bijeg i nemar. Ako bar slutiš kamo vrijeme srlja, utihni vješte mage što ih budeš sresti. Usitni se smirom, poslužuj po cesti.