Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit' (Psalam 63:4)
Pogledaj kako se savija mnoštvo, kamo se naginju preplašeni. Kad se nasite razmetljivi, nakupe vješti, umuknu svirci straha, u srcu plašljivaca bujaju nenadnja i bezizust.
Da su svijet stvarali estete, trava bi bila crna, zelenile bi se jegulje. Na dugu štapu sjala bi pravedna budućnost, slobodna i svijetla, sva svima. Sretni bi bili znalci.
Ipak i unatoč, svijet je sav mekan od ljepote, tvrd koliko su i hrabri kukavice. Nagle u magle i bijednici i pobjednici, da zbroje što je ostalo. Ponizni podnesu i dan i dano.
Ne, nisu drugi drugačiji, samo su čitali druge knjige i susretali drukčije ljude. Koji su sve znali, a uši nisu imali. Razotkrili su i život: tu fali sreće, ni jedan dan ne pretječe.
I uzrok njegov: to nije zaborav, to je nesjećanje.