Da, došao je i projurio i taj dan. Više ne obitavam na egzotičnom otočju Japana. Makar, u sljedećih par godina ću morati ići na posjete tu i tamo, pa će biti još materijala za postove. U svakom slučaju imam par započetih diskusija koje nikad nisam objavio a koje bi mogle ugledati svjetlo dana.
Rastanak je obilježen japansko-hrvatskom večerom gdje se na meniju našla pašticada, zagorska juha i sushi. :)
Japancima sa instituta su se toliko svidjela hrvatska jela da me ponukalo preformulirati ovaj blog u kulinarski "dnevnik" hrvatskih i japanskih jela, no to još trebam vidjeti kako razraditi.
Ovaj post je svojevrsan zaključak jednog dijela života, jednog iskustva koje je na mene uvelike utjecalo i promijenilo. Svim čitateljima zahvaljujem na dosadašnjoj pažnji i molim za malo strpljenja prije nastavka pisanja kako bih organizirao svoj novi život u RH.