Da, u Japanu su izrazito popularni tradicionalni nastupi vatrogasaca. Iako na prvu loptu ova kombinacija riječi zvuči kao suptilni putokaz k oksimoronu, ona u Japanu zapravo ima smisla.
No, najprije: sretna vam i uspješna 2014! Nije me bilo poprilično dugo na blogu jer sam se prisilio završiti sve planirane poslove na vrijeme kako bih opušteno i bezbrižno proveo blagdane u Zagrebu. Naravno, nisam završio baš sve, no ipak sam napravio dovoljno da se sasvim iskopčam iz posla i ukopčam u frižider.
U razdoblju 1603-1868 Edo, danas Tokijo, je postao prijestolnica Japana. Mnogo trgovaca, obrtnika, radnika, vojske i njihovih obitelji slilo se na jedno mjesto. Kamene građevine su bile rezervirane za uglavnom vojne objekte i aristokraciju, dok je većina stanovnštva živjela u drvenim kućicama. U Edo-Tokijo muzeju se mogu vidjeti modeli tih kućica i mogu vam reći da to više liči na sobičak od dasaka a ne kuću, pri čemu zidove dijelite sa svojim susjedima kako ne bi bilo gubitka prostora. Naime, u prvoj polovici 18 st. Edo s milijun stanovnika postaje najveći grad na svijetu pri čemu se svi pokušavaju ugurati unutar gradskih zidina kako bi imali kakvu-takvu sigurnost od pljačke i napada vanjskih klanova. Unatoč tome što su izgrađeni kanali za vodnu opskrbu i kanalizaciju, zbog silne skučenosti požari su bili veliki problem. Jedini način da se efikasno i brzo zaustavi širenje požara bilo je stvaranjem kordona rušenjem kuća oko mjesta gdje je nastao požar te polijevanjem graničnih objekata vodom kako se vatra ne proširi eksplozijama nakupljenog plina ili širenjem žara po zraku.
Oslikavanje vatrogasnih postrojbi (lijevo) i požara (desno) na starim japanskim slikama (ukiyoe).
Zato su postojali posebno obučeni timovi ljudi koji su bili određeni širenju pojedinih objekata - hikeshi. Prva skupina je štitila šogunov dvorac i spavaonice samuraja. Druga štiti važne gradske objekte i vrlo važna spremišta riže, a treća skupina štiti građanstvo. Vatrogasci su bili izrazito popularni u tom razdoblju jer bi svaki neuspješno ugašeni požar imao velike posljedice. Zbog velike opasnosti su se požari u to vrijeme još zvali (iz ironije) i 'Edo no Hana' Cvjetovi Eda.
Ljudi koji su bili članovi postrojbe bili su izrazito snažno, brzi, okretni i izdržljvi. Njihova oprema nije bila tako efikasna kao danas pa je svaka greška bila pogubna. Za odjeću su imali poseban kimono i rukavice; oboje izrađeni od višeslojne tkanine kako bi ih zaštitila. No, zbog tadašnjeg nepoznavanja modernih materijala, ona je bila i poprilično teška. Pumpe na vodu u dnašnjem smislu nisu imali, već je postojala velika drvena 'šprica' kojom bi se jednokratno istisnula voda i pokušalo kontrolirati plamen.
Ručna drvena pumpa za gašenje požara i maska .
Svaka postrojba je imala veliki signalni znak (matoi) koji je imao 3D strukturu (dakle nije se radilo o običnoj tabli s natpisom 'VATRA') pomoću koje bi pojedina postrojba označila da djeluju na nekoj lokaciji i da drugi mogu dalje. Ili bi pak njom pozivali u pomoć i davali znakove što im sve treba za gašenje požara.
Natjecanje nosača Matoia na festivalu.
U neku ruku je nosač tog znaka imao ulogu zastavnika u vojsci. Njegova je uloga bila izrazito važna i onaj koji je nosio matoi uživao je veliku čast. Matoi je poprilično težak tako da ga je ad hoc nosio najjači član postrojbe, i njime signalizirao dok se ne bi iscrpio ili nagutao dima kada bi ga zamijenio drugi član postrojbe.
Kako bi se znalo na koji način pravilno pristupiti raskrčivanju, vatrogasne jedinice su morale znati smjer vjetra i brzo vidjeti koji su objekti u blizini.
Gašenju požara se pristupilo tako da se jedan član postrojbe (tobi ninsoku) penjao na visoke ljestve dok su ga ostali (zvani hashigo-mochi) pridržavali pomoću dugačkih štapova (tobiguchi). Štapovi su omogućili da što više ljudi sudjeluje u držanju ljestvi i time ih stabilizirali. Penjač je zatim promatranjem i položajem tijela ukazivao na smjer vjetra i drugih požara. Također, sa više točke mogao je lakše doseći zgrade (uglavnom dvokatnice) koje su se trebale srušiti. Stoga, osim što je bio vatrogasac, on je morao biti jako vješt i spretan kako bi se lako održao na velikoj visini.Izvođenje akrobacija na festivalu.
Svakog 6 siječnja u Tokiju se održava Dezomeshiki, tj. festival vatrogasaca gdje se pokazuje cijela snaga modernog vatrogasnog odreda čime se, osim tradicije, građane 'uvjerava' kako su pravilno zaštićeni.Ta cijela parada uključje nadlijetanje vatrogasnih aviona i helikoptera, demonstracije borbe protiv požara i prikaz velike vatrogasne flote plovila. Na kraju demonstracije koja je zapravo velika uživancija za djecu (svako dijete želi u jednom dijelu života biti vatrogasac) par vatrogasnih vozila dignu ljestve te ih okite šarenim zastavicama i na vrhu razviju japansku zastavu, te time ispune vrhunac proslave.
Demonstracija modernih vatrogasnih postrojbi.
