Pustolovina zvana Japan

Već smo duboko ušli u jesen i vikendom će većina Japanaca otići na izlet u prirodu, ili bar provesti dobar dio u najbližem parku uživajuću u lišću japanskog javora: momiji-a. Ovaj običaj je prisutan u Japanu već stoljećima, i poprima jednako značenje kao i cvjetanje trešnjina drveta u proljeće. Dapače, postoje popularna koyo mjesta (koyo jap.: list) na koja ljudi u velikim brojevima doputuju bilo kojim pristupačnim prijevoznim sredstvom - autom, vlakom, busom, biciklom, pješice... cijeli taj pothvat se zove momijikari, tj. lov na crveni list.

Neka popularna koyo mjesta možete naći ovdje, zajedno s par slika sa svake lokacije.


A ja sam vam ovdje stavio dvije momiji slikice iz Kashiwanoha parka. I par iz Jindai botaničkog vrta Uživajte.

Soba (lijevo) i udon (desno) rezanci.

Jučer smo išli na "udon noodles" iliti udon rezance. U Japanu se tjestenina u obliku rezanaca podijeliti na udon i soba. Dok su udon rezanci deblji i rade se od pšeničnog brašna, soba rezanci su tanji i rade se od heljde. Soba rezanci su se uvukli u japansku kulturu tijekom Tokugawa razdoblja (17. - 19. st.) kada se razvio grad Edo, iliti današnji Tokijo. Edo je bio ogromna tržnica i bilo je puno bogatih trgovaca koji su se prehranjihvali isključivo bijelom rižom. To je ograničilo unos hranjivih tvari i postali su podložni raznim bolestima, primarno beri - beriju. Međutim, heljdino brašno je bogato vitaminom B1, tj. tijaminom, čime tijelo postaje otporno na beri-beri.

Soba rezanci se mogu servirati hladni ili vrući, i tipična su hrana u malim obiteljskim, ali i skupim restoranima. Razlog tome je što okus soba rezanaca ovisi o starosti heljdinog brašna te tehnici tretiranja tijesta prilikom izrade. Vrlo mlado heljdino brašno dalje soba rezanicma bogatiji i slađi okus, koji se zovu se shin-soba.

Lijep primjerak vruće serviranih soba noodles.

Udon rezanci su deblji i pripadaju u klasu jeftinijih jela (no, to ne znači da su lošijeg okusa; barem meni..) jer se okus bazira na prilogu uz koji se servira, a ne na samim rezancima. U dućanima se mogu kupiti u svježem i sušenom obliku. Udon rezanci su u Japansku kuhinju došli iz Kine negdje oko 13. st.

Obje vrste rezanaca se serviraju kuhani i juhi, čiji temeljci mogu imati različite recepture, ili sami; uz malo umaka za točanje kao prilog. Obično se u zimskim mjesecima konzumiraju vrući, a ljetnim hladni.

Čašica za sake. Plavi krugovi na dnu čine pozadinu s velikim kontrastom boja kako bi se mogla promotriti bistrina (mjera kvalitete) sakea.

Za vrijeme večere u društvu Japanaca, treba imati na umu da li su čaše vaših susjeda prazne. Naime, Japanci neće sami sebi natočiti piće, jer se to smatra poprilično nepristojnim, već se očekuje od bližnjih da ih ponude bi li nešto popili. Jednako tako će oni brinuti da je i vaša čaša puna.

Prazna čaša označava poziv za još pića. U slučaju da ne želite više piti, nemojte isprazniti svoju čašu do kraja već ostavite malo na dnu. Ako vam netko ponudi piće, a vi ne želite više, onda pokrijte čašu rukom - nemojte reći ne. U krajnjem slučaju da ispraznite čašu a više ne želite ništa piti, smijete si natočiti malo vode u nju i tako ostaviti.

Disclaimer: neke slike na blogu izgledaju krivo zarotirane i zbog toga mi je izrazito žao, no to je određeno postavkama blog.hr-a. Slike su pravilno rotirane i ako se na njih klikne, preglednik ih postavi u ispravnu orijentaciju, osim ako su dio galerije.

Novi stan je malo čudo tehnike, ljepote i funkcionalne organizacije prostora. Sastoji se od kuhinjice, glavne sobe, odvojene kupaone i wc-a, te prostora za spavanje iznad. U kuhinji je ploča za kuhanje s jednom klasičnom toplinskom grijalicom i jednom za indukcijsko grijanje.

Iznad je napa, a pokraj sudoper s ogromnim otvorom za odvod.


Naravno, unutra se nalazi i pripadna mrežica za smeće. Temperatura vode se određuje s elektroničkim kontrolerom, koji ujedno može pokrenuti i punjenje kade u kupaonici.


Na taj način kupka može biti spremna taman kada se završi s kuhanjem .

Kupaona se sastoji od prostora s umivaonikom i vešmašinom, te "kabine" za tuširanje / kupanje.



Perilica je kompaktna i ima osnovne modove pranja. Sve upute su, međutim, na japanskom i to je jedan dobar primjer zašto bih svakome tko dolazi u Japan na duže vrijeme savjetovao tečaj Japanskog jezika.


Ovakve sitne, ali (ne)praktične stvari su prisutne na svakom koraku i bilokakvo znanje Japanskog jezika će mu pomoći... Prostori za tuširanje i kupanje su odvojeni. Prvo je mjesto za tuširanje, a niže mala kada za kupanje.


Ovo potječe od konfiguracije tradicionalnih japanskih kupki gdje se čovjek prvo opere tušem, a zatim namače u vrućem bazenčiću i opušta... Pored onog u kuhinji, i ovdje se nalazi elektronički kontroler kojim se definira temperatura vode, punjenje kade ili rad tuša. Kalibriran je na volumen vode u kadi i može se podesiti da napuni kadu do polovice, 3/4 ili do vrha (što je cca 80 % volumena). Također, u slučaju da se kupka počne hladiti, kontroler će grijati vodu u kadi do željene temperature; bez ubacivanja dodatne tople vode.

Kupaona ima i odvojeni sustav ventilacije, te kad je kupanje / tuširanje gotovo, može se odabrati jedan od niza ponuđenih modova za sušenje kupaone: jednostavno usisivanje pare, propuhivanje toplim zrakom, propuhivanje hladnim zrakom ...


Sve to s jačim ili slabijim intenzitetom i s mogućnošću postavljanja timer-a na 0.5 sata, 1 sat, 2 sata... itd.
Voda za kupaonu i kuhinju se grije bojlerom koji se, radi estetike, praktičnosti i štednje prostora, nalazi ispred ulaza u stan.

Wc je priča za sebe.. Još jedna stvar koja ima ugrađenu elektroniku i niz opcija. Razvitak japanskih wc-a je počeo s time da su davno prije oni bili u hladnom (vanjskom) dijelu kuće i stariji ljudi bi znali umrijeti na wc-u od šoka koji bi doživjeli prilikom kontakta s hladnom daskom.


Stoga su uveli podesivo grijanje daske. Zatim su, s povećanjem zahtjeva tržišta, uveli i druge novitete: mogućnost pranja privatnih dijelova (gdje se može kontrolirati jakost i temperatura mlaza vode), uključivanje melodije koja skriva neugodne zvukove ako je wc u javnom prostoru, i sl.

Iznad kupaone, wc-a i kuhinje se nalazi prostor za spavanje. To je mala udubina u zidu koja se može skriti zastorčićem, a dovoljno je velika za 2-3 ljudi. U mom stanu se nalaze dva takva prostora. Svaki ima dvije utičnice i malu svjetiljku.



Japanci spadaju u naciju koja separira smeće. Procedura je strogo organizirana i u slučaju ne poštivanja pravila dobijaju se kazne. Svaki kvart ima određene dane u tjednu kada se odvozi papir, PET i limenke, spaljivi otpad (biootpad, papirne ambalaže, drvca...) i nespaljivi otpad (razne plastike). Raspored odvoza smeća se može naći na webu ili usjedištu svake lokalne zajednice, a izgleda ovako: