Pustolovina zvana Japan
subota, 10.11.2012.
Što večeras jedemo? Soba (lijevo) i udon (desno) rezanci. Jučer smo išli na "udon noodles" iliti udon rezance. U Japanu se tjestenina u obliku rezanaca podijeliti na udon i soba. Dok su udon rezanci deblji i rade se od pšeničnog brašna, soba rezanci su tanji i rade se od heljde. Soba rezanci su se uvukli u japansku kulturu tijekom Tokugawa razdoblja (17. - 19. st.) kada se razvio grad Edo, iliti današnji Tokijo. Edo je bio ogromna tržnica i bilo je puno bogatih trgovaca koji su se prehranjihvali isključivo bijelom rižom. To je ograničilo unos hranjivih tvari i postali su podložni raznim bolestima, primarno beri - beriju. Međutim, heljdino brašno je bogato vitaminom B1, tj. tijaminom, čime tijelo postaje otporno na beri-beri. Soba rezanci se mogu servirati hladni ili vrući, i tipična su hrana u malim obiteljskim, ali i skupim restoranima. Razlog tome je što okus soba rezanaca ovisi o starosti heljdinog brašna te tehnici tretiranja tijesta prilikom izrade. Vrlo mlado heljdino brašno dalje soba rezanicma bogatiji i slađi okus, koji se zovu se shin-soba.  Udon rezanci su deblji i pripadaju u klasu jeftinijih jela (no, to ne znači da su lošijeg okusa; barem meni..) jer se okus bazira na prilogu uz koji se servira, a ne na samim rezancima. U dućanima se mogu kupiti u svježem i sušenom obliku. Udon rezanci su u Japansku kuhinju došli iz Kine negdje oko 13. st. Obje vrste rezanaca se serviraju kuhani i juhi, čiji temeljci mogu imati različite recepture, ili sami; uz malo umaka za točanje kao prilog. Obično se u zimskim mjesecima konzumiraju vrući, a ljetnim hladni. |
