Pustolovina zvana Japan
subota, 20.04.2013.
Učenje japanskog 1 Prošli tjedan sam počeo ići na tečaj japanskog jezika. Svaki dan imamo barem jedan sat predavanja i vježbanja, od čega jednom imamo naglašene vježbe konverzacije. To mi se čini kao savršeni način da se nauči strani jezik. Nakon učenja njemačkog, talijanskog, engleskog, francuskog i samo-učenja ruskog, mogu reći da ovaj hard-core pristup ima najbolji učinak. Kod japanskog je to vjerojatno i jedini način jer se čovjek prilikom učenja susreće sa sasvim različitim problemima od ostalih jezika. Najprije treba uzeti u obzir da Japanci koriste 3 pisma - hiraganu, katakanu i kineski kanji (čitaj kanđi). I nažalost, sva tri su jednako važna. Hiragana i katakana služe za artikulaciju zvukova, poput latinice u zapadnjačkim jezicima, a kanji prikazuju smisao; slikovno pismo. Ugrubo, katakana je izmišljena kako bi se označilo izgovaranje stranih riječi i pojmova (kava = ko-hi, wc = toireto, ikra = ikura...) a hiragana japanske riječi. Nema načina da se sve svede na samo jedno pismo jer jednostavno neke riječi ne postoje određenom pismo. Možda osnovni problem u tome je odeđena impresija koju pojedini izraz donosi, i/ili različito izgovaranje pojedinih slogova. Najpoznatija zamjena je ona između glasova 'r' i 'l' koje Japanci ne razlikuju, no jednako se brkaju 'v' i 'b', te 'f' i 'h' (već se moglo uočiti da je kava = ko-hi, što je naravno nastalo 'kofi' po Vuku). I naravno, to nije sve - ne izgovaraju samostalne suglasnike, već je osnovna jedinica dvoslovni slog sastavljen od samoglasnika i suglasnika: ka, ga, de, ro....  Htio bih malo pojasniti zašto sam rekao da su sva tri pisma jednako važna. U svakodnevnoj komunikaciji 3 pisma se u potpunosti isprepliću; nerijetko na meniju u restoranu imena jela sadrže sve vrste 'znakića'. Novine, TV, knjige, stripovi..... sve koristi sva tri pisma. Stoga, da bi čovjek mogao normalno živjeti u Japanu on *mora* znati sva tri pisma. Katakana ima cca 60 znakova (kažem cca jer postoji osnovna i proširena katakana kreirana zbog raznih stranih zvukova koje osnovni set ne može kreirati), hiragana ima cca 70 znakova, a kanji znakova ima nemogućih par tisuća. Naravno, ntiko ne zna sve kanji znakove. Za svakodnevni život Japanci moraju znati oko 2000 kanji znakova i to je minimum propisan zakonom. Maleni Japanci u prvih par razreda uče 300 kanji znakova, a u kasnijim razredima još 300; dakle 600 kanji znakova u totalu osnovne škole. No, to nije dovoljno da bi dijete moglo pročitati novine koje koriste onih 2000 simbola. To će naučiti tek kasnije.  Ali, budući su i sami svjesni težine učenja svih tih pisama, razradili su mnemothenike i različite efikasne alate koji olakšavaju život i nama strancima. Primjer takvog alata je ova odlična papirna 'ploča' po kojoj se piše vodenim markerom. Kupi se marker kojem je vrh samo mala spužvica namijenjena da upija vodu. Papirna 'ploča' je plastificirana i ima blago osjenčane rubove slova koje učenik treba pogoditi s markerom kako bi napravio vodeni trag (pogledajte sliku na zadnjem linku). Kad voda dotakne pravu liniju ona potamni dok sva voda sastrane ostane neupijena i jednako svijetla. Odlično. |
