Pustolovina zvana Japan

nedjelja, 17.03.2013.

Rakugo


Danas sam sudjelovao manifestaciji Rakuga - japanskog tradicionalnog pričanja priča. Događaj je bio u organizaciji ISSP-ovog Ureda za međunarodnu suradnju, te je izvedba bila na engleskom jeziku, što je odlično za upoznavanje ove vrste umjetnosti, i zato bih volio i vas upoznati s njom.
Izvođač je bio Tatekawa Shinoharu, učenik Tatekawe Shinosuka - vrlo cijenjenog japanskog izvođača Rakuga.

Rakugo je japanska verzija zapadnjačke stand-up komedije koja je zaživjela prije nekih 300 godina. Izvođač na pozornici priča priče koje su uglavnom komičnog karaktera i time zabavlja publiku. Velika se vrijednost daje stilu prezentacije koja se, kao i same priče, uči od učitelja. Rakugo majstor zna veliki broj priča i može ih prilagoditi određenim prilikama i publici koja je pred njim. Priče mogu trajati od 10 min do 3 sata, pa je neki puta potrebno manifestaciju izvoditi u kraćim vremenskim periodima kroz par dana, jer inače publika ne bi mogla uživati. Postoji oko 500 tradicionalnih priča koje se prepričavaju, i 80% Rakugo izvođača priča te klasične priče. 10% njih kombinira klasične i osmišljava svoje, dok preostalih 10 % priča samo svoje priče.

Rakugo izvođač na pozornici sjedi u kimonu i dok priča ima samo dva rekvizita: sklopivu lepezu i maramicu za ruke. Ovim minimalističkim pristupom on omogućuje publici da se njegove riječi izmješaju s njihovom maštom i time pojača dojam priče. Kada bi stajao i hodao po pozornici, dio pažnje publike bi išao na njegov hod, odjeću , obuću... Sjedenjem i mimikom on samo ocrta ono što mašta sama ispuni. Iz istog razloga ne koristi dodatne rekvizite. Upravo zbog ovakvog pristupa Rakugo nije vrlo poznat van Japana. Mimika se značajno razlikuje u različitim kulturama, a ona je ključna za pravi doživljaj - pokret rukama koji simbolizira pisanje ili čitanje, način i zvukovi koji se proizvode opisujući mimiku jela, čak i ton glasa koji mora opisati jaku ili staloženu ličnost... Sve ovo nosi svoju težinu u Rakugo nastupu. Zato je nastup Shinoharu-sana bio tako poseban: jer on zna prilagoditi svoju izvedbu zapadnjačkoj kulturi.

Obuka Rakugo izvođača traje poprilično dugo i vrlo je naporna. Rakugo se počne u prosjeku počne učiti u dobi od 18-19 godina i obuka traje prosječno 5 godina. Ne postoji službena škola, već pripravnik postaje šegrt majstora. Ali, japanski šegrt. To znači da je stalno uz majstora i od njega upija što mu se nudi. On je istovremeno njegov učenik, njegova tajnica, njegov pomagač i, kako je to u duhovitom duhu rekao Shinoharu-san: osobni rob. Cilj je natjerati pripravnika da cijeni umjetnost koja ga se uči. Zato on mora napustiti "svoj" stav, "svoje" mišljenje, "svoj" dojam. On mora postati skroman i zahvalan što ga se tome uči. Samo tako tradicija ostaje vrhunska kako se prenosi s koljena na koljeno. Koliko je dobar jedan Rakugo majstor vidi se po publici koju privlači. Vrhunski majstor nastupa pred 500-1000 ljudi, dok početnik pred manjim grupama od 50 ljudi. Početnik stječe iskustvo kratkim nastupima prije majstora; svojevrsni ledolomac. Tek kada majstor procijeni da je pripavnik spreman za novu razinu učenja, on mu dopusti samostalne nastupe i samostalni razvitak.

- 14:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #