Zadnji tjedan sam uređivao sitnice oko nalaska stana i njegovog iznajmljivanja, boravišne dozvole, uhodavanja u radni ritam na poslu i sl kerefeke koje čovjek mora pregrist u novoj okolini...
Da bi se mogao iznajmiti stan, čovjek mora imati određene uvjete. Čak i u Japanu to znači da će uletjeti u nekonzistentnu petlju adminstracije... S iznimkom da se ona može riješiti rel. brzo. Dakle, da bi se iznajmio stan, moram imati bankovni račun i razriješenu boravišnu dozvolu. Za oboje moram već imati adresu na kojoj živim. 
Stavio sam za privremenu adresu sobu za posjetioce na kampusu i stvari su bile riješene. Bankovni račun je bio otvoren unutar sat vremena, i mogao sam u lov na stanove.
Transportni sustav u Japanu, pa tako i u okolici Tokija, je poprilično dobro riješen i nije probem udaljiti se od centra gdje su stanovi skuplji. Vrlo vjerojatno će cijena pasti drastično a na poslu može biti dosta brzo.
Od mjesta rada do prve veće željezničke stanice (koja je u centru grada) je oko 7 km. Uzeo sam novo opremljeni stan (32 kvadrata) koji se nalazi na polovici puta za najam od cca 560 € mjesečno (+ režije). Za hrvatski standard to bi bilo skupo, no za usporedbu mogu reći da sam prilikom boravka u Grenoblu (Francuska) stan od 22 kvadrata plaćao 570-650 € mjesečno tako da je ovo zapravo pristojna cijena. Stan se vodi pod "opremljen", no za japanske norme to znači da ima: televiziju, mikrovalnu pećnicu, štednjak, sudoper, sasvim opremljenu kupaonu i funkcionalni wc. Krevet, ormare, stol, stolice, suđe tepihe i sl. sam kupujem.
Od posla do stana voze autobusi. Vožnju se može platiti u autobusu gotovinom, ili se kupi kartica koja se zatim puni novcima... Vožnju do posla plaćam cca 1.7 €, što je malo skuplje od prijevoza u Grenoblu (1.25 €), no prihvatljivo.
Jedna od prvih stvari koje sam primijetio prilikom vožnje je koliko Japanci štede. Ako autobus čeka u koloni ili na semafor, vozač uredno ugasi motor i čeka svoj red. Isto tako ako je je neku relaciju prošao prebrzo pa treba usporiti kako bi pratio dnevni raspored, stati će na stanici i s ugašenim motorom čekati vrijeme polaska.
Druga stvar je javna rasvjeta. Tu se očito dosta štedi i ulice izgledaju popilično mračne. Naravno, iznimka su mjesta gdje kompanije postave svoje reklame koje blješte, ili mjesta gdje su restorani - njima je u interesu da ih se uoči pa je to područje jako dobro osvjetljeno.
