Otkud uistinu. To je bila misao koja mi je pulsirala mislima dan prije polaska...
No, kako je uopće do toga došlo? Radi napredovanja na poslu morao sam skupiti određeno vrijeme usavršavanja u inozemstvu. U danom trenutku Japan je bio jedini logični izbor:
1. financiranje stranih znanstvenika im nije bilo pod utjecajem globalne krize,
2. u relativno kratkom roku (5-6 mjeseci) se moglo saznati da li je stipendija prihvaćena ili ne,
3. znanstvena grupa koja se bavi istraživanjima u mojoj grani (fizika) je među prvih 3 (ako ne i prva) u svijetu.
Rekoh, naivno, svjedeno mi je jesam li u Americi (izbor br 2) ili Japanu. Postojat će velika vremenska razlika (Japan je na +7 sati, SAD na minimalno -6), neću moći 1 mjesečno posjetiti obitelj i prijatelje, i sa obitelji ću se čuti preko Skype-a.... stoga, zašto ne Japan?
Ovo ljeto 2012. će mi ostati u sjećanju kao izrazito kratko, i izrazito brzo...
Papiri za prijavu predani, papiri prihvaćeni, karta kupljena...
Budim se i mislim si - ja sam za tjedan dana u Japanu. Shit.
