Sićušna Plava Iskra

nedjelja, 08.01.2006.

S T A N K O

Stanko je bio dobar čovjek i danas znam da je moju djecu volio kao svoje unuke, a posebno starijeg mi sina. Ovih dana opet su mi zasuzile oči, jer iz sjećanja je izronila jedna stara požutjela fotografija na kojoj on, mali debeljuškasti dječak drži majčinu ruku i zbunjeno gleda pred sebe.

Kao dijete živio je uz majku koja mu često nije bila u stanju pružiti sitnice koje bi viđao u izlozima kad bi s majkom prolazio Ilicom. Pričao nam je o tome često za prepunim stolom i govorio kako nikad nije bilo bolje nego danas.

Oca nije poznavao. Znao je samo da živi u Madžarskoj i da se zove Geza Dondo, a Stankov je ujak jednom rekao da je to tako kad se mlada zagorska puca zagleda u trgovačkog putnika.

Kako ocu nije bilo stalo do njega, ni Stanku nije bilo stalo do oca, iako sam ja kroz godine koje smo provodili zajedno osjećao da ga to dosta boli.

I sam je bio otac dvojici sinova koje su okrutnost sirotinjske egzistencije i sebičnost njihovih roditelja, zauvijek razdvojile kao ljude i kao braću.

Kada se vratio iz Njemačke, gdje je kao mehaničar radio u tvornici automobila, otkrio je da njegova žena voli drugoga. Nakon mučnih situacija razvrgli su brak, a žena otišla u Njemačku s novim odabranikom i mlađim sinom. Njegov stariji sin i on ostadoše zajedno sve do onog dana kada moja mati i Stanko uvidješe da mene i tog momka ne mogu protiv naše volje držati zajedno. Maleni Stankov stan u kojemu su dvojica ostavljenih desetak godina živjeli zajedno, postao je carstvo slobode za starijeg mu sina koji je svoj život odlučio preuzeti u svoje ruke. Za njega nije moglo ispasti bolje. Objeručke je zagrlio život od danas do sutra, a da srednju školu završio nije.

Kad je zadnji put vidio Stanka donekle zdravog i zabrinutog za način života koji njegov sin živi, zbog jedne očeve primjedbe toliko je izgubio živce da je oca prijeteći mu nožem, istjerao iz nekad zajedničkog doma.

Stanko više nikada nije kročio preko praga skromnog stančića u kojem je nekad živjela njegova nesretna obitelj. One zadnje dane koje je proveo u bolnici nastojali smo mu uljepšati moja obitelj i ja, ali bez uspjeha. Nije više imao volje za životom, a za njegov sukob sa sinom doznao sam od moje majke kada je malo došla k sebi, poslije njegove smrti, smrti njenog drugog muža, mog dragog prijatelja i poočima, čija mi slika na kojoj čvrsto drži ruku svoje majke i zbunjeno gleda ovaj svijet, često zatitra pred suznim očima.
- 21:56 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo

    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe

    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir

    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani

    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris

    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec

    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom

    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom

    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak

    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta

    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera

    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM