Sićušna Plava Iskra

subota, 12.09.2009.

Sjećanje na Lidiju

(Pričica u nastavcima, 11. dio)

Prilazila je staklenim vratima gdje sam ju čekao s vanjske strane i gledao kako mi se približava. Bila je umorna, moglo se jasno vidjeti na njenom licu, ali nasmiješila se spazivši me i s izrazom blagog čuđenja podigla otvorenu desnu šaku do visine ramena u znak pozdrava. Otvorih joj kako bi izašla, pridržah vrata i istovremeno započeh razgovor.

-Konačno, Lidija! - rekoh pomalo šaljivo, smiješeći joj se i osjećajući kako mi srce sve brže kuca.

- Potpuno sam zaboravila da će me prijatelji čekati. Imali smo malu proslavu uspješne izvedbe "Devete" s maestrom K. A gdje je Draško? -

-Nije mogao doći.- odgovorih - Poslijepodne je svratio do mene ispričati se i odvezao se brzo autom prema zapadnom izlazu iz grada. -

-Nije valjda neko zlo? - upitala je pomalo zabrinuto.

-Ne znam, nadam se da nije strašno. Uglavnom, iskrsnuo mu neki problem koji je morao riješiti. Vjerujem da je već doma u svom krevetu. -

- Čudim se da nisi i ti. Koji te je vrag samo tjerao da me čekaš svo ovo vrijeme od kraja izvedbe do sada? -

Pomalo me zbunio, čak uplašio ton njenog glasa. Nisam znao što odgovoriti. Nisam se usudio reći joj, kako je maloprije i sama priznala da je zaboravila na naš dogovor.

Gledao sam bespomoćno u njene krasne plave oči, velike raširene zjenice; osjećajući se tako malenim, nesigurnim i nespretnim pred njom, no ona je samo na tren postala prividno stroga, a zatim se vragolasto nasmiješila i rekla:

- Sada više tramvaji ne voze, a da negdje svratimo na piće; već je dosta kasno. Rado bih s tobom popričala, no morat ću pješice kući i zato te molim, ne zamjeri mi što ću te pozdraviti i poći. -

-Lidija, - rekoh joj - dopusti mi molim te da te otpratim bar dio puta.-

Na trenutak me je pomalo zamišljeno pogledala i rekla:

-Može, može, ako baš želiš...dobro će mi doći tvoja pratnja. -

Držeći do tada u visini pojasa objema rukama svoju plavu torbicu, zategnula joj je remen lijevom rukom i objesila je o desno rame. Krenuli smo lagano prema obližnjoj tramvajskoj stanici...

Photobucket

Photo by vedjak
- 21:30 - Komentari (42) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo

    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe

    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir

    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani

    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris

    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec

    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom

    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom

    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak

    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta

    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera

    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM