Sićušna Plava Iskra

srijeda, 30.11.2022.

Jučer, danas...

Na povratku kući iz dućana primijetio sam kako je ispred našeg ulaza u zgradu parkiran veliki kombi u koji su mladići ubacivali velike vreće pune raznoraznog otpada. Iznosili su te vreće iz stana doktorice P., starije gospođe, umirovljene liječnice.

S gospođom P. imao sam poseban dobrosusjedski odnos. Ljubazno smo se pozdravljali prilikom svakog susreta i redovito bih je upitao kako je njezina maca, a imala je tigrastu macu kao i mi svojevremeno i ta je maca kao i naša, bila vrlo pitoma, umiljata.

Nekoliko posljednjih mjeseci primijetio sam da nema njezine mace, naime nije se više pojavljivala na vratima kad bi gospođa P. na povratku iz kupovine ulazila u svoj stan. Nisam ju ništa pitao za macu, vjerujući da je u stanu i da naprosto nema volju izlaziti u susret svojoj gospodarici.

U međuvremenu mi je nakon duge i teške bolesti preminula supruga, obolio sam od COVID-a 19 i ozdravio ali izgleda da su se poslije te boleštine kod mene pojavile određene poteškoće s hodanjem. Pojavio mi se petni trn ( calcar calcanei) i počeo sam hodati uz pomoć štapa koji mi je ostao još iz vremena kad ga je koristila moja draga i neprežaljena, pokojna supruga.

Gospođa P. je odmah primijetila štap i pitala me što se to dogodilo, te sam joj ukratko objasnio, a ona je rekla da joj je to stanje itekako poznato jer ona već godinama pati od plantarnog fascitisa i otežano hoda. Da, bilo mi je očigledno da sporo i otežano hoda, ali da smo dionici iste zdravstvene tegobe, nisam ni u jednom trenu pomislio.

To je bilo vjerojatno posljednje naše viđenje prilikom kojega smo izmijenili ljubazan pozdrav i par riječi. Doktoricu P. viđao sam još izdaleka nekoliko puta, a onda je nekako nestala, nije se više pojavljivala, a obzirom na to da je živjela tiho i povučeno, nije me previše čudilo što se ne susrećemo.

Dakle upravo iz njezinog stana u prizemlju iznosili su velike vreće kojekakvog otpada i znatiželjno sam provirio kroz poluotvorena vrata gospođinog stana, a od prizora koji sam ugledao obuzeo me je neobjašnjiv osjećaj žaljenja, a pomalo i razočaranja, ali nisam ništa pitao momke koji su iznosili stvari, a bilo je svega i svačega među tim stvarima. Pokvarene dječje igračke, boce alkoholnih pića, stari kišobrani, plastične kutije, kutije od lijekova, mnoštvo starih cipela , neke ženske torbice, odjeća .... U svakom slučaju, hrpe stvari kojima po mom mišljenju nikako nije bilo mjesto u stanu gospođe koju sam poštivao i mislio da ju donekle poznajem.

Ništa, pošao sam prema svom stanu s mnoštvom lebdećih upitnika iznad prosjede mi kose i to je bilo jučer, a danas ujutro opet sam spazio kombi parkiran pred našim ulazom u zgradu, a momci su i dalje vrijedno utovarivali vreće pune kojekakvog sadržaja. Odlučio sam prići tim vrijednim ljudima i upitati o čemu se radi.

Pitao sam je li gospođa možda preminula, ali dobio sam niječan odgovor. Rekli su da je smještena u dom umirovljenika i da život kakav je ona vodila ne bi nikom poželjeli. Njezin stan od nekoliko desetaka kvadratnih metara, rekli su, bio je pretrpan uredno složenim i zbijenim stvarima i otpadnim materijalima. Na kraju, rekli su, otpremiše već šest punih kombija, a još su vjerojatno tri puna preostala za odvoz. Pedeset kubičnih metara otpada...
- 15:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.01.2014.

Ljetna pjesma


Vrućina,
Sparina,
Cipela tijesna.

Sunce žari,
A u daljini ...
Česma.

I dok niz čelo slijeva mi se znoj,
S krvavim žuljem
Približavam se njoj.

Privremeno bit će
Mukama mi kraj.

U sjeni stare lipe
Otpočinut ću znaj.
- 21:47 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 17.07.2013.

Zimska pjesma

Susnježica,
Bljuzgavica,
Besparica,
Sukrvica.

Još koračam bijedan.

Zavodljive oči Smrti,
Gledaju me od rođenja
I ja se samo pitam,
Odakle još crpi snagu
Ovo jadno tijelo?

I tako, dok koračam,
Oko mene
Sve postaje bijelo.

Svaka druga boja i misao mi blijedi.

Umirem u bjelini i bijedi.

Winter

- 20:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2013.

Samo Saša

Po Zrinjevcu hoda
Korakom dugim,
Za tramvajem žuri
Saša Zalepugin.

Blistaju na suncu
Srebrne mu vlasi,
Dok crveno se svjetlo
Na semaforu gasi.

Sreće neće biti,
Kaže djevojka nježna.
Odlazi u nepovrat
Tramvaj zvan Čežnja.

To stvarno je jad,
Jer vozač je premlad
Da bi ga prepoznao sad...

Taj ponos naše vizije,
Facu s televizije,
Naše mamice su gledale
I nisu se predale.

Saša brigu ne brine,
Korača žurno dalje.
Još ga ne sažvakaše
Života ovog ralje.


by vedjak

Ovaj pjesmuljak je nastao prema istinitom događaju. Legenda Hrvatske televizije, Saša Zalepugin, bio je viđen na Zrinjevcu u svom nastojanju da sustigne tramvaj zvan Čežnja.
- 21:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2022  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo

    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe

    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir

    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani

    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris

    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec

    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom

    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom

    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak

    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta

    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera

    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM