Sićušna Plava Iskra

četvrtak, 28.09.2006.

Mazurin Kačkavalj (10.)

Držala je buket prekrasnih ruža; bijelih, crvenih i žutih; zajedno s
ukrasnim zelenilom, a sve umotano u prozirnu foliju.

Mazurin je otvorio stražnja vrata i pažljivo stavio zapakirane kolače
na sjedalo; a zatim ih zatvorio i prišao mi, pružajući ruku za pozdrav.

-Eh... Blaž, - reče on, - drago mi je da smo se sreli, a sad Eleonorica
i ja moramo doma. Znate, danas je mojoj supruzi rođendan!

-Oooo, pa sad mi je jasno za koga su kolači i one ruže što ih vaša kćer
tako brižno drži. Želim vam svima ugodno rođendansko slavlje!

- Hvala Blaž! Ja se nadam da ćete još koji puta na grah kod Jožeka,
a onda svakako navratite i do nas. Franciku pitajte gdje je naša kuća i
ona će vam sve objasniti. Morate mi obećati da ćete nas posjetiti!

- Obećajem Mazurine! Evo, stvarno, prvom prilikom ću vas posjetiti!

Rukovasmo se da bi nakon toga moj novi poznanik brzo sjeo u svog terenca,
uključio motor i krenuo dalje, a ja pošao prema trafostanici gdje su me
očekivali tehničari s rezultatima mjerenja. Sve je govorilo u prilog
skorom puštanju u rad novog postrojenja. Telefonom sam obavijestio šefa
i bio je jako zadovoljan obavljenim poslom. Rekao je da zapečatimo
pregradak u trafostanici, postavimo određena sigurnosna upozorenja, pa
se oprema i osoblje može povući s terena u bazu i već od sutra
startamo s novim, sličnim poslom. Meni je dao slobodan ostatak radnog
dana s napomenom kako me iduće jutro očekuje ranije u odjelu.

Obradovao sam se tom iznenadnom malom oslobođenju; obavijestio tehničare
o tome što im je činiti, a zatim se povukao u hladovinu obližnjeg parka,
sjeo na klupu i slušajući cvrkut vrabaca sabirao misli.

Rijetki i dragocjeni su bili takvi trenutci pa sam upravo zbog toga jako
rado, moglo bi se čak reći i sebično uživao u njima. Sa klupe na kojoj
sam sjedio, ispod tek procvjetale mirisne lipe, moj pogled je kliznuo
prema osunčanom i raznobojnim poljskim cvijećem ukrašenom travnjaku.
U povišoj travi, među cvijećem, skakutali su kosovi, letjele pčele i
bumbari, a meni se na tren učinilo kao da oduvijek i zauvijek postoji
samo taj prizor i da se ništa drugo na ovom svijetu ne događa.

Nastavit ću...nut
- 23:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.09.2006.

Pečurka (šampinjon) iz gradskog parka...












Prekrasan primjerak, također s Jaruna ...
- 23:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Velika gnojištarka












U Višeosjetilnom parku na Jarunu...
- 23:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.09.2006.

Dvije gitare











Poslije vina i kolača dolaze gitare da se ispuni što je pisano!

Srdačan pozdrav vjernoj prijateljici! TEBI IRIDA!
- 00:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 23.09.2006.

Mazurin Kačkavalj (9.)

Ujutro smo se Zlatko, Biserka i ja gotovo istovremeno probudili. Brzo
i tiho, da ne probudimo Martu; uredili smo se, pojeli na brzinu
priređen doručak, popili kavu za razbuđivanje i sišli do auta koji smo
nakon otprilike četrdesetipet minuta; postupno, jedno za drugim,
napustili.

Na poslu su stvari išle svojim redom, a oko podneva me je šef poslao u
obilazak trafostanice gdje su naši tehničari priključivali novi
energetski kabel i obavljali zadnja ispitivanja prije konačnog puštanja
u rad jednog novog proizvodnog pogona.

Blizu trafostanice nalazila se pekarna u kojoj su pored odličnog kruha,
peciva i bureka; nudili izvrsne kolače. Nisam mogao ne navratiti jer bio
sam već ogladnio, pa odlučih kupiti burek i biojogurt.

Čekajući u redu, učinilo mi se da čujem poznat glas. Neki je muškarac,
vrlo pristojno odjeven, birao kolače:

- Dat ćete mi ove smeđe...kako li se samo zovu? Kaj to piše? Ne vidim
dobro...što je to ...muf...mufin...mufins?

- To su vam mafinsi! Koliko ćete? - reče prodavačica.

- Četiri! Četiri mafijaša bute mi dali gospodična. - začuh opet vrlo
poznati glas i kako sam muškarca bolje pogledao s leđa, shvatih
konačno da je to Mazurin.

- Hoćete li još nešto gospodine? - upita ga prodavačica smiješeći se.

- Da, dat ćete mi osam kremšnita s čokoladnim prelijevom i četiri kriške
voćne torte!

Bio je vrlo brzo i spretno poslužen. Platio je, uzeo vrećicu sa
zapakiranim kolačima, pa se okrenuo i naši su se pogledi odmah
susreli. Sačekao sam ga da prvi progovori.

- Oooooooo! Blaž! Pa kaj vi tu delate? Vi se izgleda, samo vrzmate oko
finih stvari! Jučer grah, a danas kolači!

- Ma dajte, gospon Mazurin, samo sam si došel po gablec.

- No, dobro Blaž, kupite si već kaj hoćete, a ja bum vas vani pričekal.

Bio sam brzo uslužen i našao sam se s Mazurinom ispred pekarne.

- Tam mi je auto... - reče Mazurin i pokaza glavom prema prekrasnom
terencu, kojih tridesetak metara dalje, prema trafostanici.

- Eleonora me čeka i sigurno je već jako nervozna. Danas smo se dosta
gužvali po gradu, a sada moramo na brzinu doma, staviti ove kolače u
frižider...

- Pođimo onda prema vašem autu, jer ni ja nemam puno vremena. Moram
na brzinu smazati gablec i provjeriti stanje stvari u onoj trafostanici.
Tam vam rade dečki iz moje firme. Obavljaju posljednja ispitivanja na
novom energetskom kabelu. Provjerit ću rezultate mjerenja i javiti svom
šefu.

- Kaj ste vi po struci? Elektroinženjer? - upita Mazurin.

- Ne, samo sam tehničar s dugogodišnjim radnim iskustvom!

Ne stigosmo više razgovarati, jer je Mazurin došao do svog terenca u
kojem je sjedila kćer Eleonora, tog dana u svijetlozeleno - narančastoj
kombinaciji, lagane majice i prozračne suknjice. Klimnula je glavom,
pozdravljajući me, a ja sam joj na isti način pozdrav uzvratio.

Nastavit ću ...
- 00:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 19.09.2006.

Mazurin Kačkavalj (8.)

-Tata, nisi baš sada morao postavljati to pitanje i podsjećati me na
glupu matematiku!

- Dobro Marta, nećemo opet počinjati! Pogledaj tu epizodu do kraja i
onda na spavanac!

Biserka je osvježena i nasmiješena ušla u sobu.

- Nisam li vas opet čula kako se prepirete?

- Nismo se prepirali, samo smo...- nisam uspio dovršiti, a Marta me
prekinu i nadglasa:

- Samo me je opet pitao za tu užasnu matematiku, ali ja sam ipak
nešto učila ovog puta i mislim da sam dobro napisala, pa ako ne
dobijem odličnu ocjenu, mislim da mi je četvorka zajamčena! Znate,
dragi moji, već mi je na vrh glave došla sva ta gužva oko matematike.
Striček Franjo me zadnjih mjesec dana stalno poziva pred ploču i
govori mi kako nije red da pored odličnih ocjena iz svih ostalih
predmeta u imeniku strši trojka iz matematike.

Bio sam iznenađen. Ovo nisam očekivao. Pitao sam se je li moguće
da se u tako kratkom vremenu dogodi promjena u razmišljanju kod
moje kćeri. Franjo je očito već nešto poduzeo nakon našeg zadnjeg
razgovora u školi. Bio sam mu jako zahvalan zbog toga.

- Marta, ako tako stvari stoje, jako sam zadovoljan!- rekoh.
- Da tata, stvarno je tako! Uostalom, možeš provjeriti!
- Bez brige budi, tata će svakako još jednom otići na informacije!-
reče Biserka.

- U redu, baš se veselim!- uzviknu Marta, ustade iz fotelje i izađe
iz sobe poželjevši nam laku noć.

- Blaž, ja nisam imala pojma o ovome! Iznenađena sam kao i ti i
oprosti mi što sam podigla toliku prašinu...

- Ne brini draga moja, ja ću skočiti do Frenkija i ispitati slučaj.
Mislim si...lako je moguće da je on upotrijebio nešto pedagogije i
čak malo snizio svoje zahtjeve pred kraj školske godine. Uostalom,
rekao sam ti kad smo se vozili, Marta uopće nije tako loša učenica.

- Jako sam umorna Blaž,- reče Biserka zijevajući - a sutra opet
na posao i opet se moram cijeli dan ljubazno smješkati kupcima.

- A što ćemo? Takva nam je sudbina. - rekoh ja, također zijevajući.

- Jooooj! Spavat ćemo kao bebe, Blažek dragi!

- Svakako, ali odoh se i ja malo urediti prije spavanja Biba!

- Laku noć Blaž i nemoj zaboraviti naviti sat da nas probudi!

- Laku noć draga moja umornušo!

Nakon mog povratka iz kupaonice, Biserka je već sigurno i spokojno
plovila oceanom snova. Gledao sam njeno usnulo i opušteno lice
nekoliko trenutaka, misleći kako joj ništa nisam uspio ispričati
o Mazurinu i događanju u "Jožekovoj kleti" tog dana, ali ni ona
meni nije, protivno običaju, ispričala ništa o zgodama iz dućana.
Ugasio sam svjetlo u sobi, u mraku podesio radio-budilicu da se
oglasi u pola sedam i legao u postelju kako bih se vrlo brzo i sam
otisnuo na noćnu plovidbu.

Nastavlja se...
- 23:27 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.09.2006.

Mazurin Kačkavalj (7.)

- Blaž, ni zaključena trojka iz matematike neće popraviti prosjek. Marti
je za upis u željenu srednju školu nužna najmanje četvorka!

- Ma,kako?! Na koji način to postići u preostalom vremenu?!

- Možda bi mogao Franju lijepo zamoliti....?

Žena mi je zadnje riječi izrekla odlučno i znao sam da ću morati popustiti.
Franjo mi je bio prijatelj još od studentskih dana i ja sam mu počesto
izlazio u susret kad se radilo o nekim njegovim interesima, pa zašto on
na kraju ne bi jednom izašao u susret meni?

- Mislim si...baš si nešto mislim... navratit ću kod njega. Znaš, draga
moja, u pravu si! Svi nešto petljaju, a Marta i nije tako loša
učenica, samo što joj matematika malo zapinje. Sredit ćemo to. Ići će to
kao podmazano, ali maloj nemoj ništa reći. Pravit ćemo se kao da ništa
ne znamo, a ona će svoju četvorku iz matematike imati!

- Takvog te volim Blaž! Znaš i sam u kakvom svijetu živimo. Ne treba biti
blesav. Ako možeš nešto postići s manje napora i živciranja, zašto to ne bi
tako i postigao?

Nisam više govorio i uskoro smo zastali na parkingu ispred naše zgrade.
Biserka mi je u liftu rekla da Zlatko sutra mora ranije ustati i da već
sigurno spava. Bila je u pravu. Marta je gledala televiziju u našoj sobi,
a Zlatko je u njihovoj sobi spavao snom pravednika. Dvije godine mlađi od
Marte, još uvijek dosta zaigran i jako zagrijan za nogomet. Trenirao je
u nogometnom klubu i svaki put prije jutarnjeg treninga, odlazio uredno na
spavanje ranije.

Pridružio sam se Marti u gledanju putopisne serije na televiziji, a Biba
se otišla urediti za spavanje.

- Marta, ti sutra jedina možeš ujutro malo dulje odspavati, a nas troje
moramo ustati...

- Da tata, evo još samo malo da završi ova epizoda i ja se povlačim iz
tvojeg i maminog ljubavnog gnijezda.

- Dobro dušo, nemoj dulje. Zlatko sutra ujutro ima trening, mama mora na
posao, a ja ih moram odvesti i stići u firmu. Jesi li dobro napisala onu
zadaću iz matematike?

Nastavlja se...
- 23:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.09.2006.

Mazurin Kačkavalj (6.)

Ulazak u gradsku prometnu gužvu pomeo je razmišljanje o Mazurinu. Kazeta
sa Chopinovom glazbom odvrtila se do kraja. Isključio sam kazetofon,
ali i radio. Nisam više mogao uživati u glazbi i voziti. Bila mi je
potrebna relativna tišina za pribraniju vožnju.

Polako sam se približavao mjestu gdje je Biserka radila. Čekala me je
ispred dućana zajedno s Olgicom, jednom mladom kolegicom koja je upravo
tih dana prolazila kroz ozbiljnu krizu u svom relativno svježem braku.
Sav teret brige o njenoj dvogodišnjoj djevojčici pao je na njena leđa, jer
je mužić počeo izvoditi bijesne gliste. Upustio se naime, u avanturu s
jednom starijom ženom.

Biserka i ja nismo joj nikako mogli pomoći. Nismo znali što bi savjetovali.
Svaki put kad smo Olgicu poslije popodnevne smjene vozili do zgrade u kojoj
je stanovala, jadala nam se da će poludjeti, jer se njezin Aki ponaša kao
totalni kreten.

Stvarno se čovjek ponašao kretenski, sudeći prema svemu onome što je
ženica ispričala. Toliko se zatelebao da je bio spreman i na razvod.
Olgičina jedina nada bio je njezin svekar koji se kleo da će riješiti svu
tu zavrzlamu, samo je bilo potrebno vrijeme i strpljenje. Iako je bila
jako uznemirena, vjerovala je izgleda svekru i koliko sam uspio shvatiti
on je jedini još mogao, kako - tako utjecati na svog zabludjelog sina.

Olgica je i ovog puta izašla iz auta pretjerano zalupivši stražnjim desnim
vratima. Potrčala je prema ulazu u svoju zgradu, a mi smo se povezli prema
našem kvartu.

Biserka je prva prekinula tišinu koja je zavladala nakon Olgičinog izlaska:

- Zvala sam doma i Marta mi je rekla da su danas pisali zadaću iz matematike.

- Ha, pa valjda će opet dobiti nekakvu dvojkicu!- odvratih joj ja.

- Blaž, ti dobro znaš da dvojka nije dovoljna! Trebali bismo joj platiti
instrukcije, inače joj prosjek neće biti takav da bi mogla upisati željenu
školu!- rekla je opet nešto povišenim tonom.

- Platiti instrukcije, pa platiti instrukcije i ništa drugo nego samo plaćati
i potpomagati njezinu lijenost, zar ne?- planuh ja ne mogavši se više uzdržati-
Pa zar ta djevojka ne može malo jače zagrijati stolac? Uostalom, mogu joj i
ja dati potrebnu poduku! Imam tu matematiku u malom prstu! Ne, ja nisam dobar,
jer gospodična je tvrdoglava i zablokira se svaki puta kad joj njezin vlastiti
otac poželi rastumačiti gradivo koje ne razumije, a razumjela bi ga sigurno kad
bi manje brbljala za vrijeme nastave s onom Marinom iz susjednog ulaza. Sve
znam; rekao mi je Franjo kad sam zadnji puta bio na roditeljskom, ali stidim se
moliti ga da joj zaključi trojku iz matematike!

Nastavit će se...
- 23:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 13.09.2006.

Mazurin Kačkavalj (5.)










Francika se pojavila sa druge strane šanka i rekla da Mazurina sigurno
zovu jer je nekome u susjedstvu pozlilo. U meni se probudila znatiželja,
ali nisam više imao vremena postavljati pitanja i slušati odgovore.
Kazaljke na satu pokazivale su deset minuta do osam. Ostalo mi je
dovoljno za ležernu vožnju do Biserkinog dućana uz zvuke glazbe s radija
ili kazetofona. Platio sam Franciki i rekao da mi ne vraća ostatak
novca. Zahvalio sam, pozdravio i izašao iz krčme u svježinu
kasnoproljetne večeri.

Na parkiralištu, stajao je još samo moj auto sa već blago orošenim
staklima. Zvijezde su svjetlucale na nebu, u travi se čuli cvrčci, a
nosnice mi šumno i zadovoljno udisale svježi zrak što se spuštao s
obližnje planine. Otvorih vrata auta pa smiren sjedoh za volan.
Pričvrstih sigurnosni pojas, pokrenuh motor i izađoh na slabo osvjetljenu
cestu.

Vozio sam opušteno minutu - dvije, a onda ispružio ruku i otvorio pretinac
s desne strane, kako bih izvadio jednu od kazeta. Stavih nasumce odabranu
kazetu i začu se Chopinov nocturno,nadjačavši zvuke mirnog i pravilnog rada
motora. Sjetih se da sam tu kazetu kupio nakon povratka iz vojske, zajedno
s jednom kojoj se zameo svaki trag, a nosila je snimku Mozartovog koncerta
za klarinet i orkestar, kojeg bih bio s vremena na vrijeme tako rado slušao.
Bila mi je to jedna od najljepših i najnježnijih ljubavnih pjesama; odnosno,
barem sam ja tako doživljavao to glazbeno djelo.

Dobri stari Chopin pojačao je dojmove iz "Jožekove kleti" i nekako ih učinio
nezaboravnima.U mislima sam se pitao zašto baš Mazurina zovu ako je nekome
pozlilo. Uistinu ništa nisam znao o tom simpatičnom čovjeku i pretpostavljao
sam da je umirovljeni liječnik ili medicinski tehničar.

Odlučih u svom sljedećem posjetu nešto više saznati o njemu.

Nastavit će se...

- 23:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 12.09.2006.

Svim mojim divnim ženama!












O, kad bih mogao biti kao oni!
- 22:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 08.09.2006.

Mazurin Kačkavalj (4. nastavak)

-Koliko sam informiran- reče Mazurin opet,- tajna ljudske dugovječnosti
nalazi se skrivena u našim genima.S jedne strane imate ljude koji toliko
paze na svoje zdravlje, na prehranu i sve skupa, a vrlo brzo se uruše na-
kon neke malo teže bolesti i napuste ovaj svijet. S druge strane imate
žilave primjerke kojima ni bolesti ni nezdrava prehrana, niti sve nezdra-
vosti svijeta ne mogu previše naškoditi...

- Ne znam, gospon Mazurin, - prekinuh ja njegovo izlaganje - teško je tu
odrediti koji su sve faktori dugovječnosti. Čini mi se da su stvari dosta
složene...

- U pravu si Blaž! Ma nemojmo se mi zamarati tim stvarima! Život je i
ovak i onak prekratak! Popijmo si još malo portugisca prije nego se
rastanemo. Baš mi je drago da smo se upoznali! Hajde, živio!

Nazdravismo i ja popih svoju drugu čašu do kraja, a bilo je već pola osam
i znao sam da ću najkasnije za pola sata morati krenuti kako bih se na
vrijeme dovezao do Biserkinog dućana. Mazurin se opet malo udubio u novine
od jučer i nije se više mrštio, a ja sam otišao do šanka i pozvao Franciku
da mi naplati grah sa slaninom.

Prala je izgleda suđe i rekla da će brzo doći, samo da si mora malo ruke
oprati i obrisati. Odlučih pričekati za šankom.

Pogledah još jednom na starinski sat i u tom trentku začuh kako netko
naglo otvorivši vrata ulazi u krčmu. Pomislih da je riječ o pripitom
muškarcu, ali se jako ugodno iznenadih kad vidjeh da je to vrlo lijepa
mlada žena, prilično uznemirena. Skladno odjevena, brončane puti,
svijetlosmeđe kose, u lila suknjici do koljena i bijeloj vesti koja
nije bila zakopčana; a ispod nje, nosila je svijetloljubičastu majicu krat-
kih rukava. Isticale su joj se lijepo oblikovane grudi. Potrčala je prema
stolu za kojim smo sjedili moj novi poznanik i ja, pa nešto tiho rekla na
uho Mazurinu koji je ispustio novine, ustao i krenuo za njom prema izlazu.

Gledao sam za njima, a Mazurin je na trenutak zastao, okrenuo se prema
meni i rekao:

-Bok Blaž! Oprosti mi kaj ovak odlazim! Nadam se da bumo se još koji put
sreli!

- Tata, daj se požuri!- povikala je mlada žena izvana, a Mazurin ju bez
okolišanja posluša i istrči u polumrak.

Nastavit će se...
- 21:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.09.2006.

Mazurin Kačkavalj ( 3. dio )

Kukavičica se javljala svakog punog sata pa i nakon što sam pojeo grah
i iskapio čašu portugisca, jer bilo je već sedam poslijepodne, a Mazu-
rin je spustio novine na stol i smiješeći se pogledao prema ptičici
koja se samo na tren ukazala i nestala iza prozorčića smještenog ispod
malog krovića zidne ure.

- E, pa ne bumo dali da našem gosponu i dragom prijatelju čaša bude
prazna, a vi ne bi niš'rekli Blaž? Samo mučite i čekate da se striček
Mazurin sam sjeti naliti vam!

- Ja vam dragi moj Mazurine nisam previše sklon piću, - rekoh - a moram
se danas trijezan dovesti do dućana u kojem radi moja supruga i zajedno
s njom natrag doma.Ipak, neću vam odbiti još jednu čašu kad već tako
ljubazno točite, ali to će mi, znajte dobro, biti zadnja.

- U redu Blaž! Nemam ništ protiv! Ja vas razmem i ne bi štel da vam
zemeju vozačku pa da me proklinjete i pokojnu rodbinu mi spominjete.

Za Mazurina do tog trenutka nisam bio na čistu da li je pušač, a kako
ne volim da ljudi u mojoj blizini dime, strahovao sam da će na red doći
njegove omiljene cigarete. Posegnuo je desnom rukom prema unutarnjem
lijevom džepu svog iznošenog sakoa i bio sam siguran da znam što me čeka,
ali ugodno sam se iznenadio kad je izvadio kutijicu u kojoj su zveckali
mentol bomboni. Ponudio mi je da uzmem jedan, ali mi u tom trnutku nije
odgovaralo pa sam odbio ponudu i zahvalio mu.

Ne mogu opisati kako mi je taj čovjek u tim trenutcima postao drag.
Cuclao je glasno svoj bombon i rekao kako mu je to zamjena za cigarete
kojih se morao odreći zbog problema koje je imao s alergijom na pelud
ambrozije.

- Znate Blaž, meni ovi zelenjaki tak fino pročiste dišne puteve! Jedna
ih je moja stara prijateljica, krojačica i švelja po zanimanju cijelog
života voljela cuclati i mogu vam reći kak sam uvjeren da je baš zbog
toga doživjela duboku starost. Neki dan je proslavila osamdesetšesti
rođendan, a još uvijek kroji i šije i tak se uzdržava. Cijeli je svoj
život šivala. Nikad nije nigdje radila i penzije nije zaslužila. Susedi
veliju da bu nas sve nadživela!

- To je uistinu zanimljivo gospon Mazurin! Šećer, mentol i malo zelene
boje...možda je baš u tome tajna dugovječnosti?

- A vrag bi ga znal dragi moj Blaž!

Nastavit će se ...
- 22:46 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Mazurin Kačkavalj (2. dio)

Ubrzo se pojavila noseći jelo na poslužavniku. Prišla je stolu i zaželjela mi
dobar tek. Otišla je zatim natrag, donijela stakleni vrč pun rumenog i mirisnog
vina te dvije čaše za Mazurina i mene.

- Evo dečki! Bute si spili malo vinčeka. Bude vas zgrijalo i razveselilo!

Mirisalo je vino, ali mirisao je i grah s dvije kriške kuhane slanine što su
izvirivale iz smeđe tekuće mase. Iz njih su se izvijali pramenovi pare. Bio sam
gladan pa sam uzeo krišku kruha, a onda žlicu i bez razmišljanja počeo jesti.

- Dobar tek gospon!- reče Mazurin.

- Hvala, gospon Mazurin i oprostite kaj vas nisam ponudil, ali mogli bi si probati
jednu krišku ove fine slanine...- žvačući zalogaj, ponudih ga ja.

- Je, kad ste tak darežljivi, zakaj to ne bi i iskoristil? - reče Mazurin i uze
krišku raženog kruha. Zatim uze vilicu i nabode jednu od kriški slanine, stavi je
na kruh pa brzinom munje zagrize i počne žvakati ukusan zalogaj.

- Ti bokca!- reče Mazurin- Ovakvu ukusnu i dobro kuhanu slaninu nis' već dugo jel!

- Da!- potvrdih i rekoh još: - Upravo zbog tog divnog okusa slanine i graha znam
ovamo navratiti kad sam gladan, u prolazu, a znam da me doma ne čeka večera,
jer moja vam supruga, znate, radi u smjenama i neki put sirota ne stigne skuhati
pa mi onda telefonski javi, a ja joj samo kažem da ništa ne brine i da ću svratiti
do "Jožekove kleti" na jedan dobar grah...

Dok sam ja to izgovorio, Mazurin je smazao kruh i slaninu, dohvatio vrč, stavio
čašu pred mene i sebe, a zatim istim redosljedom napunio obje i rekao kako će
mu baš prijati vino poslije tako dobre zakuske.

Digao je svoju čašu u zrak i nazdravio mi, a ja sam iz pristojnosti uzvratio i otpio
dva gutljaja dobrog portugisca. Nastavio sam zatim s obrokom dok je Mazurin
čitao jučerašnje novine koje je našao na svom dijelu stola. Čitao je neki članak i
tiho negodovao, klimanjem glave lijevo-desno i mršteći čelo, tako da su mu se
guste obrve pri tom gotovo susretale u korijenu nosa.

U "Jožekovoj kleti" je vladala relativna tišina koju su povremeno prekidali zvukovi
iz kuhinje ili poneki automobil što bi svakih minutu-dvije prošao periferijskom
cestom kraj koje se krčma nalazila. Čuli su se i otkucaji starinske zidne ure, ali
ja sam boraveći na tom mjestu uvijek imao osjećaj kao da je vrijeme stalo.

Nastavit će se...
- 00:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo

    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe

    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir

    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani

    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris

    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec

    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom

    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom

    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak

    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta

    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera

    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM