Ulazak u gradsku prometnu gužvu pomeo je razmišljanje o Mazurinu. Kazeta
sa Chopinovom glazbom odvrtila se do kraja. Isključio sam kazetofon,
ali i radio. Nisam više mogao uživati u glazbi i voziti. Bila mi je
potrebna relativna tišina za pribraniju vožnju.
Polako sam se približavao mjestu gdje je Biserka radila. Čekala me je
ispred dućana zajedno s Olgicom, jednom mladom kolegicom koja je upravo
tih dana prolazila kroz ozbiljnu krizu u svom relativno svježem braku.
Sav teret brige o njenoj dvogodišnjoj djevojčici pao je na njena leđa, jer
je mužić počeo izvoditi bijesne gliste. Upustio se naime, u avanturu s
jednom starijom ženom.
Biserka i ja nismo joj nikako mogli pomoći. Nismo znali što bi savjetovali.
Svaki put kad smo Olgicu poslije popodnevne smjene vozili do zgrade u kojoj
je stanovala, jadala nam se da će poludjeti, jer se njezin Aki ponaša kao
totalni kreten.
Stvarno se čovjek ponašao kretenski, sudeći prema svemu onome što je
ženica ispričala. Toliko se zatelebao da je bio spreman i na razvod.
Olgičina jedina nada bio je njezin svekar koji se kleo da će riješiti svu
tu zavrzlamu, samo je bilo potrebno vrijeme i strpljenje. Iako je bila
jako uznemirena, vjerovala je izgleda svekru i koliko sam uspio shvatiti
on je jedini još mogao, kako - tako utjecati na svog zabludjelog sina.
Olgica je i ovog puta izašla iz auta pretjerano zalupivši stražnjim desnim
vratima. Potrčala je prema ulazu u svoju zgradu, a mi smo se povezli prema
našem kvartu.
Biserka je prva prekinula tišinu koja je zavladala nakon Olgičinog izlaska:
- Zvala sam doma i Marta mi je rekla da su danas pisali zadaću iz matematike.
- Ha, pa valjda će opet dobiti nekakvu dvojkicu!- odvratih joj ja.
- Blaž, ti dobro znaš da dvojka nije dovoljna! Trebali bismo joj platiti
instrukcije, inače joj prosjek neće biti takav da bi mogla upisati željenu
školu!- rekla je opet nešto povišenim tonom.
- Platiti instrukcije, pa platiti instrukcije i ništa drugo nego samo plaćati
i potpomagati njezinu lijenost, zar ne?- planuh ja ne mogavši se više uzdržati-
Pa zar ta djevojka ne može malo jače zagrijati stolac? Uostalom, mogu joj i
ja dati potrebnu poduku! Imam tu matematiku u malom prstu! Ne, ja nisam dobar,
jer gospodična je tvrdoglava i zablokira se svaki puta kad joj njezin vlastiti
otac poželi rastumačiti gradivo koje ne razumije, a razumjela bi ga sigurno kad
bi manje brbljala za vrijeme nastave s onom Marinom iz susjednog ulaza. Sve
znam; rekao mi je Franjo kad sam zadnji puta bio na roditeljskom, ali stidim se
moliti ga da joj zaključi trojku iz matematike!
Nastavit će se...
Post je objavljen 14.09.2006. u 23:06 sati.