Sićušna Plava Iskra

utorak, 25.07.2006.

Gotovo je!


Gotovo je!
Stara kuća na šumovitom brijegu,
Više nije moj dom.

I mjesto koje sam tamo odabrao
Za vječno počivalište moje,
Nikad neće biti mi grob.

Gotovo je!
Oprostio sam se...
Rijeka života dalje me nosi.


Vedranwave

- 10:54 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 12.07.2006.

Dupe - glava, sarma-muda!

Parkirao sam ispred ulaza u zgradu i spremam se izaći iz vozila. Vidim susjeda s petog kata; umirovljenika, kojem je nedavno preminula supruga, kako stoji ispred ulaza; gleda me i čeka da izađem, pa da nas dvojica po običaju razmijenimo misli u kratkom susjedskom razgovoru. Činimo to već godinama.

- Dobar dan!- kažem ja susjedu.
- Bog daj! - on će na to meni.
- Evo mene,- kažem, - sletio sam na zvijezdu što se Zemlja zove, izlazim iz svog svemirskog broda i pozdravljam drugog svemirca!
- Svi smo mi samo svemirci i ništa više! - kaže trezveni osamdesetogodišnjak, smiješeći se, a plave mu oči svjetlucaju iza debljih stakala naočala.
-Slažem se dragi Ivane,- kažem opet ja,- prvo smo svemirci, pa onda sve drugo što po redu ide!

- Oooo, dobar dan momci! - čujemo nas dvojica odjednom glas našeg susjeda što stanuje u stanu pored Ivanovog, a silazi stubama i nosi kantu punu kućnog otpada u suterensku prostoriju za odlaganje istog. Ovaj susjed je malo stariji od Ivana i njegovo ukupno držanje nije ni izbliza tako dobro kao Ivanovo.

- Ti meni Vujadine danas izgledaš kao maneken!- reče Ivan srdačno i u šaljivom tonu, a Vujo će njemu: - A što ću ja moj Ivane, moram pratiti modu! To je sve po uzoru na tebe!

Gledam dvojicu svojih susjeda - umirovljenika, kako su u stvari sirotinjski odjeveni, a ni ja Boga mi ne odskačem posebno što se toga tiče, pa kažem:
- Ah, što ćemo dragi moji momci, pa u ovom našem vremenu baš je zgodno biti moderno odjeven kao što smo mi.

Vujo mi ne odgovara ništa, nego odlazi i nosi isprazniti svoju kantu s otpadom, a Ivan me upita:

-Misliš li ti Vedrane da je on sada razumio ovo što si rekao?
-Mislim da je, zašto ne bi razumio?- odgovaram ja.
-Ma, hajde bježi! Znaš li ti tko je on? On je tip: dupe - glava, sarma -muda!-kaže meni Ivan.

Sliježem ramenima i odgovaram Ivanu kako se ne bih usudio tako nešto tvrditi, a on odmahuje rukom i opraštajući se od mene, uljudno pozdravlja za ovaj put, odlazeći u smjeru boćališta. Ulazim nešto kasnije u naš stan na šestom katu, smijuljim se netom doživljenoj situaciji i odmah sve ispričam mlađem sinu i supruzi. Njih dvoje se smiju mojoj priči, a supruga ispaljuje ko iz topa: - Pa sarma još može biti i dobra!
Nakon toga, hvatam se uzalud za kuhinjska vrata, jer ipak padam na pod od smijeha zbog njenog simpatičnog, dragog i meni u tom trenutku toliko smiješnog komentara.

- 15:44 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 11.07.2006.

Internacionala

Vozim gradom. Prolaze automobili pokraj mene i usporavajući pred crvenim svjetlom na semaforu, čujem nekoga kako vozeći pjeva na sav glas: "Ustajte svi na Zemlji kleti!" Bože, čujem li ja to dobro? Osvrćem se i vidim čovjeka mojih godina, bradonju sa sunčanim naočalama na licu. Jedna mu podlaktica; ona lijeva, koju drži naslonjenu na do kraja otvorenom prozoru; jače opaljena suncem od desne kojom drži volan. Neobična slika. Ne prestaje pjevati. Nastavlja: "To će biti posljednji i odlučni teški boj!" Majko mila, mislim si ja, ovom je čovjeku opasno udarila vrućina u glavu. Što bi samo rekao don Antonio da ovo čuje? Možda bi se prekrižio i zazvao Spasitelja da pročisti dušu nesretnika od utjecaja sotone. "Nepravdi razum sad se sveti!"; pjeva i dalje nepoznata faca i turira motor spremajući se za polazak, jer pali se žuto. Zadnje što od pjevanja neznančeva čujem, uz zamjetan doplerov efekt zbog ubrzanog udaljavanja vozila, je ono: "Sa internacionalom, sloboda Zemlji svoj!" Vozim dalje i provjeravam u retrovizorima što se na cesti događa, ali pjevanje neobičnog vozača, što je već prilično odmakao, ostaje predmetom mojih misli koje mi izmamljuju osmijehe...

- 22:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 05.07.2006.

Prinesi Žrtvu!


Prinesi Žrtvu!
Svakog dana prinesi!
Na oltar...
Čovječnosti.

Pomogni Bratu svome
I Sestri svojoj,
Služiti!

- 16:00 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.07.2006.

Mjesto bez udobnosti











Praznina nije mjesto udobnosti. To je kao bivanje na otvorenom, sučeljavanje s olujama. Živjeti Tao, znači živjeti neposrednu stvarnost i biti blizak patnji. To također znači da ponekad morate otrpiti više nego bi stvarno željeli.
Prosvijetljenje nije oblik bijega od stvarnosti. Za to vam je potrebna hrabrost. Ne brinite. Milosrđe ima načina opskrbiti vas hrabrošću za sučeljavanje s tim izazovom.
**********************************************************************

- 22:53 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo


    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe


    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir


    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani


    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris


    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec


    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom


    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom


    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak


    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta


    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio





    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera


    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM