Sićušna Plava Iskra

subota, 31.01.2009.

Sjećanje na Lidiju

(Pričica u nastavcima, 2. dio)

Više naklonjena Damiru, smijala se njegovim šalama slađe, glasnije i dulje nego mojima, ali mene to nije zabrinjavalo, jer bila mi je simpatična i draga kao prijateljica, no Marina...Marina je žarila i palila u to vrijeme po razredu, a ja sam se jedva njoj usuđivo prići blizu i redovito bih zamuckivao tijekom razgovora s njom.

Vrijeme je prolazilo, mi rasli, mijenjali svoje razredne simpatije, zaljubljivali se u djevojčice iz drugih razreda i ludovali za njima, a Lidija se zaokruživala i postajala sve ljepša, no uvijek skromna i nekako stidljiva, meni sve teže dohvatljiva. Počeo sam sanjariti o njoj, ali nikome se nisam povjeravao, čak ni Damiru. Jedino sam žalio što više nije bilo one stare nastavnice engleskog pa da Lidiju i mene ponovno smjesti u istu klupu.

Zadnjih dana osnovnjaka, neke djevojke su govorile da Lidija "hoda" sa starijim momkom koji pohađa srednju školu i živi u učeničkom domu. Te su me glasine potpuno poražavale i obeshrabrivale. Osjećao sam se nevjerojatno nedoraslim i nedostojnim, a jednom prilikom, tijekom mog dežurstva u predvorju škole, neki je momak, odjeven u kožnu jaknu i traperice došao, pitao za nju, no ja sam mu slagao kako je bolesna i taj dan nije došla na nastavu... Nasmiješio mi se, zahvalio i izašao iz predvorja. Pod velikim odmorom Lidija je istrčala iz škole, zaputivši se putem kojim smo se nekad zajedno; ona, Damir i ja vraćali kući. Gledao sam ju zabrinuto kad se vratila sva zajapurena i jedino što mi je u žurbi prema učionici uspjela reći bilo je: " Glupane, svinjo!"

Nije bilo teško preboljeti. Ionako ćemo se uskoro razići i svaki od nas će krenuti u svoju srednju školu. Damirovi roditelji su čak namjeravali otići u Austriju i započeti tamo bolji život.

Nastavit ću...
- 22:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Sjećanje na Lidiju

(Pričica u nastavcima, 1. dio)

Dani u školskim klupama osnovne škole bili su nam gotovo potpuno izbrojani, a ona je prekrasno pjevala Larinu pjesmu uz pijanističku pratnju nastavnika glazbenog odgoja.
Svi u razredu smo s pažnjom i divljenjem slušali tu brižljivo pripremljenu izvedbu za rastanak od osmogodišnjeg školovanja, a ja, u sebi, s posebnom nekom sjetom mislio kako je Lidija rođena pjevačica. Bio sam uvjeren; dani slave su pred njom i izgradit će uspješnu pjevačku karijeru.

Zapljeskali smo oduševljeno, složno i bučno, nakon što je utihnuo i posljednji ton pjesme, a oni visoki momci iz zadnje klupe zviždali su glasno dok se Lidija blago, stidljivo i skromno rumenila i smiješila. Kada je Ivica iz prve klupe, s buketom bijelih ruža u lijevoj ruci prišao glazbenom ponosu našeg razreda i poljubio je u kut usana, u meni se probudilo nešto nalik ljubomori, ali nisam mogao ništa drugo nego zapljeskati još jače toj dragoj djevojci, kojom se ponajviše ponosio "naš muzičar" Lujo, nastavnik glazbenog...

U tim sam trenucima osjećao nelagodu, jer vjerojatno sam se samo ja sjetio onog dana, još u petom razredu, kad je nastavnica engleskog odlučila da Lidija i ja pod njenim satom sjedimo u istoj klupi. Mrštio sam se i prosvjedovao što nastavnica razdvaja Damira i mene pa čak i glupavo izjavio kako ne želim sjediti s djevojčicom. Nastavnica me je podrugljivo upitala: "Što je? Kakav si ti to dečko? Jesi li siguran da je sve u redu s tobom? Zar ona nema usta, oči nos i uši kao i ti?" Ženski dio razreda se tada nešto glasnije nasmijao, a u meni je sve kipjelo.

Ipak, pokazalo se jako korisno to premještanje, jer je zbližilo Lidiju, Damira i mene pa smo često nakon škole išli zajedno istim putem kući. Lidija je tada bila više nalik dječaku nego djevojčici i uvijek se slatko smijala našim gluparijama, što nam je i te kako odgovaralo.

Nastavit ću...
- 18:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.01.2009.

Povijuša ... (300. post)

Povijusa me gusila

Photo & lyrics by vedjak

U našem svijetu,
Gdje težimo Sunčevom svjetlu,
Tiho i skoro neprimjetno,
Teške borbe se vode.

U guštari,
Mnogi od nas se rode.

Samnom je zajedno,
Uz starijeg brata,
Povijuša snažna rasla
I dugo me nemilosrdno gušila.

Jednoga dana,
Osjetih kako stisak joj slabi...

I vrlo brzo se osušila...

Milosrdna snaga ju neka,
Sa mog izmučenog tijela,
Skinula, srušila.
- 20:42 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.01.2009.

Kolaž fotografija s blogerskog susreta u Rijeci...

Photobucket

U petak, 9. siječnja, održan je blogerski susret u Rijeci, a prisutni su bili blogeri: misko, Vitae, Mendula, Bubilo, Sićušna Plava Iskra i na specijalnoj telefonskoj liniji, ova prekrasna gospođa u donjem desnom kutu kolaža, koja je glumila u filmu Doktor Zhivago! Prepoznajete li ljepoticu? To je naša draga Rusalka!
- 22:03 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 06.01.2009.

Takva je to slika...

Photobucket

Lyrics & photo by vedjak

I rastopi se misao svaka,
Od ledene te ljepote...
Neponovljive divote...

Ovjekovječena nas gleda,
Ta još nedirnuta raskoš
Snijega i leda.

Težina, lakoća, toplina, hladnoća...
Radost i tuga...
Složene u kipu jedinstvenome stoje.
Blage boje...
Mnoštvo oblika!

Takva je to slika.

- 21:13 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo

    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe

    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir

    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani

    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris

    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec

    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom

    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom

    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak

    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta

    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera

    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM