Sićušna Plava Iskra

Sretno Novo Ljeto, žele Vam Medonjica i Madonjica!

Sretan Božić!

Ozračje Božićno, blagdansko, probudilo je jednu od najvećih lijenčina među blogerima - mene, moju malenkost.

Duboko počašćen svim vašim dragim komentarima i čestitkama, osjetih potrebu napisati par redaka i staviti sličicu dijela okićene umjetne jelke koja se nalazi blizu mene.

U trenutku nastajanja ovih redaka, na ogradu mog balkona sletjela je lijepa grlica i plašljivo zoblje mrvice, ogledavajući se i ostavljajući tragove u tankom snježnom pokrivaču na pocinčanom limu.

U krošnji javora ispred balkona, mnoštvo smeđih listova, a na svakome ponešto od bijelog pahuljastog pokrova.

Vlada tišina koju rijetko prekida lavež psa, a na jednom od prozora zgrade nasuprot naše, svijetli maleni ukras - svijetleće Božićno drvce.

Dragi prijatelji, Božić je! Neka je sretan ovaj Božić, sretan svakome!

Moglo bi...

Moglo bi se dogoditi,
Prijatelji moji...
Da iznenada odem
I nikada više se ne sretnemo.

Poslušajte što ću reći...

Čuvajte ovaj Svijet i sve njegove ljepote!
Uložite najbolje,
Snage sve svoje,
Da dom naš,
Koji dijelimo s braćom našom,
Udoban svima bude.

Njegujte prijateljstva!
Živite u ljubavi!
Poštujte život!

Recite prijateljima svojim...

* * *

Tebi, Draga moja,
Koja jednom si rekla:
"Zaljubljena u tebe nisam, nego jednostavno te volim!"
Ostavljam ljubav svu svoju
I za sreću tvoju se molim!

Prodavačica ljubičica

Sarita Montiel

Nedjeljna jutarnja kava, malo opuštenija od onih u ostalim danima tjedna... Zvuci Radio Sljemena... Temperatura zraka, tlak i meteorološka prognoza za dan koji počinje.

Uz kavu, govorimo jedno drugome, sve ono što preko tjedna ne uspijemo reći. Neobavezne teme. Usput složim koji tanjurić, šalicu ili žličicu u suđericu. Zveckanje pribora za jelo čini da ne čujem početak melodije na radiju.

-Prodavačica ljubičica!- Kaže supruga.
-Ma nije. - Odgovorim ja i ostavljam odlaganje pribora za jelo u suđericu, da bih poslušao melodiju.

Trenutak kasnije...

-Boga mi, u pravu si!- Sjedam na stolac i slušam dobro znanu melodiju iz filma koji sam s ocem gledao, čini mi se, još davne 1963. ili 1964. godine.

Ušla mi je u uho ta prekrasna arija, vjerojatno zato jer sam ju mnogo puta nakon gledanja filma čuo, a u sjećanju, u živom sjećanju slika prekrasne mlade žene, prodavačice ljubičica.
Pjevala je na španjolskom. Bila je veličanstvena. Moja mama je bila lijepa, a kreto sam se i u blizini drugih krasnih ženskih bića tih dana, ali lice te žene na filmskom platnu, kao lice samog Boga, a tada još nisam ni mogao pojmiti Boga. Ne pitajte me mogu li danas! Ne pitajte me sjećam li se ijedne druge sekvence iz filma.

Mog oca nema već više od trideset i pet godina. Sjećam se da smo on i ja još zajedno gledali jedino "Junake Pavlove ulice".

Teško da se mogu sjetiti zašto me je otac poveo u kino da nas dvojica sami gledamo "Prodavačicu ljubičica".

Mislim si ja tako o tome i suze mi naviru na oči, a supruga me pita što mi je.

Ona sve zna, pričao sam joj o toj melodiji i filmu, ali i svom sjećanju na taj odlazak s ocem u kino, sigurno deset ili petnaest puta do sada.

-Sve nas to čeka, mila moja!-Kažem joj i ustajem sa stolca kako bih smjestio još jednu zdjelu sa štednjaka u suđericu, a ona se smije kroz suze, dobro znajući na što ciljam.

Završava "Prodavačica ljubičica", a javlja se magični Elvisov glas u pjesmi "In The Ghetto".