Sićušna Plava Iskra

M r v i c e

kao glas tišine
tri labuda u letu
iznad jezera

------------------------

u tvrdom ledu
pečat suhoga lista
snaga topline

------------------------

špinat iz vrta
još na zubu kuhara
u osmijehu
------------------------


Vedran

DVIJE PTICE

Čudesni izum

Nedavno se pred našim začuđenim očima pojavio čudesni izum. Nezgrapna sprava za koju smo se pitali čemu služi, sve je češće postajala prisutnom u našim životima i nismo više mogli proći nijednom ulicom, niti jednim parkom ili šetalištem, a da ju ne ugledamo. Izumitelji su tvrdili da će ona imati presudan utjecaj na naše življenje. Vrijeme prolazi, a ljudi se pitaju što je po srijedi i izmjenjuju začuđene poglede. Oni koji bi trebali stvari razjasniti, izbjegavaju o tome govoriti. Oni kojima ništa nije jasno ništa se ne usuđuju pitati. SVI SE SAMO ČUDE, OSIM SAMIH IZUMITELJA KOJI NE ŽELE IZAĆI U JAVNOST I KONAČNO OBJASNITI LJUDIMA SVRHU TOG IZUMA.

Vedran

Svim našim divnim ženama!

Drage i poštovane Žene. Uvijek sam se bolje osjećao u ženskom društvu iako nisam ženskar. Žene nam mnogo znače. One su naše majke, sestre, prijateljice, drage, voljene i životni suputnici. Onu drugu polovicu ljudske duše nose ŽENE. Bile one velike ili male; više ili manje pametne ili radišne, karijeristkinje ili skromne i samozatajne služiteljice svojim obiteljima, predstavljaju svetinju zajedno s drugom polovicom ljudskog roda. "Svi smo mi u milosti Božjoj, ali trebamo se tako i ponašati."

Moj komentar na blogu: http://narubu.blog.hr/

Ti hrabrosti imaš...

S jutrom kad se budim
I kad me guši ovaj gradski zrak,
Koji kroz odškrinuto okno dopire,
Zajedno sa bukom,

Sjetim se uvijek Tebe,
Stari prijatelju moj.

Ti imao si hrabrosti otići!
Ti hrabrosti imaš,
Ti udišeš svježi zrak!

Ti hrabrosti imaš šumama lutat' sam!
Ti hrabrosti imaš, koju nemam ja.

Vedran

M O L I T V A

O, Svevišnji!

Oče naš nebeski!

Za ozdravljenje naše drage Majčice Zemlje molimo Ti se!

Učinit ćeš, znam, sve da naša Majka ozdravi.

Na licu će njenom zasjati osmijeh ZDRAVLJA,

Osmijeh SREĆE i BLAŽENSTVA!

Blagoslovit ćeš nas i molitve naše uslišit'.

Djeca će Tvoja slaviti svoga STVORITELJA i ISCJELITELJA!

Vedran

Gumbeki

Gombaju se gumbeki;

Crni, žuti, bijeli ...

Gombaju se gumbeki,

Napukli i cijeli.

Kad nestanu ljudskog zla

Čudovišta huda,

Svijet će biti pun gumbeka!

Smijeh će CVASTI SVUDA!

Pjesma zaboravljenog pjesnika

Rasizam?

Da, rasizam je jedno od ružnijih lica naše stvarnosti, ali imajmo na umu da upravo rasna raznolikost daje jednu veliku priliku čovječanstvu za opstanak i evoluciju. Nažalost, ta raznolikost bi neupućene i nerazvijene ljudske umove mogla navesti na krivi put...Zlo uvijek pronađe izliku za djelovanje; jednom je to rasna razlika, drugi put nacionalna, jezična, socijalna, vjerska....i da ne stavljamo više gluposti na istu hrpu, jer će žalosnost njena i bijeda biti veća.

Moj komentar na blogu http://ladyofblackness.blog.hr/

Akademik Ivan Supek

Poštovane prijateljice i prijatelji,
Danas je na Radio Sljemenu (88,1MHz) u vremenu predviđenom za emisiju "Ljudi dvadesetog stoljeća", koju uređuje i vodi gospodin Aris Angelis, emitiran prvi dio razgovora urednika i akademika Supeka u kojem je akademik odgovarao na voditeljeva pitanja i iznosio zanimljiva sjećanja na svoju ranu mladost, vrijeme studiranja i boravka u nacističkoj Njemačkoj pred početak drugog svjetskog rata.

Iduće nedjelje (22.siječnja) bit će emitiran drugi dio tog vrlo zanimljivog razgovora, pa svima zainteresiranima javljam da je emisija na programu od 14.15 do 15.00 sati.

Vaš, Vedran

Dragoj prijateljici...

Tvoj prijatelj Draga, zaslužujem li biti?
Tkanja Duše Tvoje što prebirem niti...
Tkanja izvrsnoga...
Nježnijeg no svila...
U prošlome životu LJUBAV si mi bila!

Vedran

Dražesnoj vrtlarici Erin!

BUDIMO ZAHVALNI

LJUDIMA

KOJI NAS USREĆUJU:


TO SU DRAŽESNI VRTLARI

KOJI ODRŽAVAJU, DUŠE NAM U CVATU.

Marcel Proust

Evo što sam ja dobio u e-mailu. Autor nepoznat!

Pomozite Ljerki

Prošle godine Ljerka R. iz Fužina zadobila je teško ostecenje jednog centralnog i dva tjemena pramena, prilikom korištenja neispravne sušilice za kosu u frizerskom salonu "Donna". Nesretna Ljerka, kojoj inače nedostaje samo jedno dijete da bi bila samohrana majka, našla se u iznimno teškoj poziciji, jer je, uslijed prirode oštećenja, poslije trebala kosu dodatno skratiti, oprati, te napraviti trajnu frizuru.

Na nesreću, ova delikatna operacija, čak i uz humano sniženu tarifu vlasnice salona "Donna", iziskuje materijalna sredstva od 200 kuna. Sirota Ljerka, dodatno opterećena kupnjom drugog auta i ugradnjom saune, ovakav iznos ne može ni izbliza pokriti sama, a obitelj je, po njenim riječima, samo u malo boljoj situaciji od nje, tako da ni oni ne mogu u većoj mjeri participirati u troškovima. Srećom, uprave dviju eminentnih riječkih tvrtki - Brodokomerca i Croatia - Linea, čija imena izazivaju strahopoštovanje na svjetskom tržistu, odlučili su povući izvanredno plemenit potez: naime, za svaku proslijeđenu kopiju ovog e-maila, odlučli su uplatiti 100 kuna nesretnoj Ljerki iz Fužna i time dati svoj obol vjerojatnosti da se ova hitna i nuzna operacija izvede.


Stoga, dragi prijatelju, pošalji ovo pismo dvadesetorici svojih najbližih prijatelja i pomozi da ova akcija urodi plodom. Time nećeš samo novčano doprinijeti ovoj hvalevrijednoj inicijativi, već ćeš i raširiti lanac dobre volje i kršćanske ljubavi medju gradjanima, što će, prema općepoznatim, transcedentnim, sveprožimajućim i umalo međunarodnopriznatim kozmičkim zakonima, rezultirati i Tvojom srećom, naklonjenošću sudbine i bogatim spolnim životom. Ukoliko se ovom pozivu ne odazoveš, logično je da Te čeka upala mjehura, jogunast stav lokalnih vlasti i ubrzana korozija metalnih dijelova pokućstva.


Na primjer, izvjesni Raul, skromni gaucho iz sela Toquieras kraj Bogote je 1983. primio ovo pismo. Ne samo da ga nije poslao dalje, već ga nije ni pročitao do kraja. Već sutradan nije uspio lobirati u vladi da se prihvate nove smjernice fiskalne politike, a navečer su mu ustanovili rak maternice, unatoč uvjerenoj pripadnosti muškom spolu. Činjenica da nije razumio hrvatski ga nimalo ne opravdava.


Godine 1865. , Sherlock H. iz Londona primio je ovo pismo. Nije ga posebno zanimalo, te ga je bacio. Sutradan je saznao da ga dr. Watson vara s kočijašem, a za tjedan dana je poginuo u okršaju s prof.Moriartijem.


Godine 1997. , Rade K. sa Zameta, primio je ovo pismo i prezrivo ga odložio. Sljedeći vikend, niti jedan od njegovih učenika nije se kvalificirao na drzavno natjecanje iz geografije. Kasnije se predomisilio i poslao ga dalje i već sutradan mu je osobni automobil Volkswagen Golf II prošao iz prve na tehničkom pregledu. S druge strane, oko 6 st. p. n. e. izvjesni princ Gautama iz Indije, primio je ovo pismo. Umnožio ga je i poslao u sve kutke države. Sljedeći tjedan je shvatio princip Svega, te dostigao prosvijetljenje. Doduše, Ljerka R. je na isplatu morala čekati oko 2500 godina, jer je indijska financijska policija u to doba bila prilično oštra i zahtijevala da se čeka da se Brodokomerc osnuje.


Negdje poslije 2. svj. rata, izvjesna Jovanka, rodom iz Like, ovo pismo je poslala ne dvadesetorici, vec pedesetorici ljudi i već slijedeći mjesec se udala za Josipa Broza Tita, jednog od tvoraca pokreta nesvrstanih.


Stoga, pruži i Ti ruku onima kojima je najteže i pomozi ubogoj Ljerki da prestane nositi šešir pod smiješnim isprikama da joj je hladno za uši. Nebesa će ti trostruko platiti.

** ** **

ni daška vjetra
teška, otrovna magla
zasjela na tron

* * *

u parku raste
još vrtlari ga kljaštre
divovski bonsai

* * *

na polju vrane
perfektno dostojanstvo
meni tumače

Vedran

V O D A

Voda ne bi trebala biti ni blago ni bogatstvo ni sredstvo za manipulaciju. Voda je tvar bez koje u globalnom eko-sustavu planeta Zemlje nema života. Upravo o životinjskoj vrsti koja sebe voli vidjeti superiornijom ostalima, ovisi u kojem će smjeru opstanak i razvoj eko - sustava dalje ići. Od naše svijesti o potrebi očuvanja zdravog okoliša, do globalnog poretka i sustava koji bi u cilju očuvanja raznolikosti eko - sustava i opstanka ljudske vrste praktično podržavao tu svijest; izgleda mi put još jako dug, ali cilj sasvim ostvariv.

Moj komentar na blogu: http://pakica.blog.hr/

Što je sreća?

"...mi smo doista nevjerojatno miroljubiva, prijateljska vrsta. Ako sumnjate u to, pokušajte prebrojiti sve one milijarde ljudskih bića koja se svakog jutra bude i preživljavaju dan, a da nikog nisu odalamili. (...)
I NE SMIJEMO IZGUBITI IZ VIDA ČINJENICU DA GOLEMA VEĆINA NAS NE PROVODI NAJVEĆI DIO SVOG ŽIVOTA U IZVOĐENJU NEKE VRSTE OKRUTNOSTI, VEĆ U POTRAZI ZA SREĆOM."

Desmond Morris

* * *

na mokroj cesti
odražava se nebo
putnik razmišlja

* * *

tako daleko
zaleđeni vrhunac
je li ikad još bio

Vedran

S T A N K O

Stanko je bio dobar čovjek i danas znam da je moju djecu volio kao svoje unuke, a posebno starijeg mi sina. Ovih dana opet su mi zasuzile oči, jer iz sjećanja je izronila jedna stara požutjela fotografija na kojoj on, mali debeljuškasti dječak drži majčinu ruku i zbunjeno gleda pred sebe.

Kao dijete živio je uz majku koja mu često nije bila u stanju pružiti sitnice koje bi viđao u izlozima kad bi s majkom prolazio Ilicom. Pričao nam je o tome često za prepunim stolom i govorio kako nikad nije bilo bolje nego danas.

Oca nije poznavao. Znao je samo da živi u Madžarskoj i da se zove Geza Dondo, a Stankov je ujak jednom rekao da je to tako kad se mlada zagorska puca zagleda u trgovačkog putnika.

Kako ocu nije bilo stalo do njega, ni Stanku nije bilo stalo do oca, iako sam ja kroz godine koje smo provodili zajedno osjećao da ga to dosta boli.

I sam je bio otac dvojici sinova koje su okrutnost sirotinjske egzistencije i sebičnost njihovih roditelja, zauvijek razdvojile kao ljude i kao braću.

Kada se vratio iz Njemačke, gdje je kao mehaničar radio u tvornici automobila, otkrio je da njegova žena voli drugoga. Nakon mučnih situacija razvrgli su brak, a žena otišla u Njemačku s novim odabranikom i mlađim sinom. Njegov stariji sin i on ostadoše zajedno sve do onog dana kada moja mati i Stanko uvidješe da mene i tog momka ne mogu protiv naše volje držati zajedno. Maleni Stankov stan u kojemu su dvojica ostavljenih desetak godina živjeli zajedno, postao je carstvo slobode za starijeg mu sina koji je svoj život odlučio preuzeti u svoje ruke. Za njega nije moglo ispasti bolje. Objeručke je zagrlio život od danas do sutra, a da srednju školu završio nije.

Kad je zadnji put vidio Stanka donekle zdravog i zabrinutog za način života koji njegov sin živi, zbog jedne očeve primjedbe toliko je izgubio živce da je oca prijeteći mu nožem, istjerao iz nekad zajedničkog doma.

Stanko više nikada nije kročio preko praga skromnog stančića u kojem je nekad živjela njegova nesretna obitelj. One zadnje dane koje je proveo u bolnici nastojali smo mu uljepšati moja obitelj i ja, ali bez uspjeha. Nije više imao volje za životom, a za njegov sukob sa sinom doznao sam od moje majke kada je malo došla k sebi, poslije njegove smrti, smrti njenog drugog muža, mog dragog prijatelja i poočima, čija mi slika na kojoj čvrsto drži ruku svoje majke i zbunjeno gleda ovaj svijet, često zatitra pred suznim očima.

R E N A T I

Starim...,

A život me često
Povede ulicom
Našeg djetinjstva.

Gledam Te...

Parkom kad šećeš
I pogled svoj okrećeš
Prema našim klupama.

Zaželim...

Da priđem Ti tiho,
Nježno Te zagrlim
I kažem: JOŠ TE VOLIM !

Vedran

Zrnca

Brzo i nježno,
U noći je iznikla
Sunčana gljiva.

Vršak planine
Morem gustih oblaka
Smireno plovi

Lahora dašak
Preko planine strme
Lako se spušta

Tužnim cvrkutom
Osamljena ptičica
Nekog doziva

Bijeli se dan.
Cvrkut malene ptice
Ne čujem više.

Ispod jelke još,
Požutjela pšenica.
Sjaj prolaznosti.

Vedran

O anonimnosti i slobodi u svijetu blogova...

Nije čudno da ljudi nastoje biti i ostati anonimni u svijetu razularene netolerancije, gdje se sloboda mišljenja sustavno ograničava. Čak i kada razmišljamo u skladu s najvišim standardima čovječnosti i dobrobiti ljudskih bića, čovječanstva i opstanka života na našem malom planetu, u opasnosti smo da zapnemo za oko ili za zub ljudskoj spodobi kojoj takvo razmišljanje ne odgovara ( iz različitih razloga) i koja će nas prije ili kasnije nastojati gurnuti u kaljužu mržnje i zvjerinjaka, koju smatra svojim i našim "prirodnim ili Bogom danim okruženjem". Zato bi možda bilo dobro pripaziti što pišemo na blogovima! Jer, tko zna; možda bi nas baš netko od naših malobrojnih prijatelja blogera mogao krivo shvatiti? Nisam javna osoba, niti sam na nekom visokom položaju. Pripadam siromašnijem dijelu društva i uvijek sam pripadao. Nemam puno za izgubiti u ovoj virtualnoj igrariji, a vjerujem da neću ni profitirati, osim što ću možda od Vas dragi prijatelji dobiti pokoje zrno žita za svoju bolesnu dušu...a vjerujem da i drugim dušama dobro dođe i pokoje moje zrno. Zato nisam anoniman. Sićušna sam plava iskra!

Odgovora nema

Jedne sam noći sanjao,
Da se je odnekud izdaleka vratio
Moj davno umrli otac.

Sa smiješkom na licu,
U svom starom i iznošenom odijelu,
Kraj mene je stajao.

Htio sam ga pitati
Gdje je tako dugo bio
I zašto se od mene krio.

Ali nisam pitao.

Nisam pitao,
Jer i u snu istinu sam znao
Da odgovora nema.

Mog oca već dugo nema.

Vedran

Veliki brojevi

Mogli biste dan i noć brojati tako da svake sekunde izgovorite sljedeći broj, pa bi vam trebalo više od tjedna da stignete do MILIJUNA. Za MILIJARDU bi vam trebala polovica života. Do TRILIJUNA ne biste stigli niti kad biste na raspolaganju imali cijelo vrijeme svemira.

Pomoću eksponencijalnog zapisa, lakše baratamo velikim brojevima iako nam ih je teško sebi predočiti. O njima možemo razmišljati i s njima računati...

...ŠTO I NIJE TAKO LOŠE ZA SAMOUKA BIĆA KOJA SU ZAPOČELA BEZ IČEG SVOG I KOJA SU SVOJE ROĐAKE MOGLA PREBROJATI UZ POMOĆ PRSTIJU NA RUKAMA I NOGAMA.

Prema eseju Carla Sagana "Milijarde i milijarde"

SJEĆANJE

Mrak polagano se spušta.
Sam obalom šeće on
I sjeća se minulih dana,
U ljubavi provedenih sa njom.

Sjećanje na nju izaziva mu bol,
Jer on se više neće vidjeti sa njom.

Valovi zapljuskuju stijene.
Oblaci prekrivaju zvijezde.
Ljeto sad približava se zimi,
A on nestaje negdje u daljini.

Sjećanje na nju izaziva mu bol,
Jer on se više neće vidjeti sa njom.

Vedran