Sićušna Plava Iskra

srijeda, 28.12.2005.

Vidjeh ga kako visi o nevidljivoj niti










mali je pauk
u mislima mojim
ispleo mrežu
- 00:04 - Komentari (36) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.12.2005.

Blagdanski susret











Bilo jednom u Svemiru...
- 17:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ozarena lica - Ozarene duše











Dvije sestre.
Supruga Nataša i
Šogorica Snježana.
Teško je ne biti ponosan.
- 17:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Boginja Kali i moja malenkost











VJERUJTE MNOGI
BOGATSTVA BI DALI
KAD BI ZAGRLIT MOGLI
BOGINJU KALI
- 16:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ćampa












Još mu je mat govorila
potle žena
-ćampo ćampasta
ćeš se kad
naučit živet
nigdere niš
kraj tebe takovoga
nećemo imet-

Svakome je se veroval
na besedu
gaći bi bil drugomu dal
da j šotobragi imel
na ljuškomu delu
delal je kod blago
svoga ni nikad
finit dospel.

Ni se jadil
ni tisikal
-ćemo nekako pušćaj
sunce će vavek
sirote teplit-
ženu je miril
lahko mu j bilo živet
kad je ćampast bil.

Dr. Branka Vidas
- 15:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 23.12.2005.

Govoriti o ljubavi...











Govoriti o ljubavi ne znači "pričati" samo zato da bi se govorilo o najvišoj i realnoj potrebi svakog ljudskog bića. Ako je ta potreba prikrivena, ne znači da ona ne postoji. Analizirati prirodu ljubavi znači razotkriti danas njezinu općenitu odsutnost.

Vjerovati u mogućnost ljubavi kao u socijalni, a ne samo individualno - izuzetni fenomen, racionalna je vjera što se zasniva na spoznaji same čovjekove prirode.

Iz "Umijeća ljubavi" Erich Fromm (1900-1980)

- 20:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #

SVIM PRIJATELJIMA KOJI POSJEĆUJU MOJU VIRTUALNU KUĆU

Radostan, miran, ljubavi i nade pun i sretan Božić i ne samo Božić , nego i čitav Vaš dragocjeni život; želim Vam onako od srca; toplo prijateljski i ljudski; jednostavno se nadajući da će mi se želja ispuniti. Vaš Vedran
- 14:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 21.12.2005.

DANI POSTAJU DUGOTRAJNIJI !

Sva blaga ovog svijeta kada bih imao, a za PRIJATELJE ne bih znao, život bi mi promašen i bezvrijedan bio! Dragi prijatelji Boro i Mato, u duhu istinskog prijateljstva i razumijevanja šaljem Vam obojici najsrdačniji pozdrav. Ne zaboravimo Paola Coelha i "Alkemičara" u kojem otprilike kaže: "Kada nešto uistinu želimo, onda će se čitav Svemir urotiti da se to doista i ostvari !"

Zemlja je danas najbliža Suncu, a dani od sutra bivaju sve dulji sve do ravnodnevnice i ljetnog suncostaja.

- 23:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 20.12.2005.

Poigrajmo se s dragim DOBRIŠOM !!!











KAD BUDEM TRAVA

Možda će onda bolje da bude
Kada se jednog dana preselim
U crve i zemne grude

Ljuljat ću se travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro sakriven.

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha
Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,
neće mi bola nanijeti kosa-
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.

Dobriša Cesarić

A SADA, OD KRAJA PREMA POČETKU!


U novom životu biti će rosa,
jedini teret koji ću nosit.
Neće mi bola nanijeti kosa,
Ako me kada stanu i kosit.

Da slušam tišinu svojega šuma,
Ja neću imat ni uha ni sluha.
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ništa mi neće ostat od uma.

Rasitnjen i dobro sakriven,
Mjesečinom i suncem poliven,
Ljuljat ću se travama veselim.

U crve i zemne grude
Kada se jednog dana preselim
Možda će onda bolje da bude.

BIO JE RIJEDAK MAJSTOR!

POTICAJ JE DOŠAO OD "ATEIZMA" autora zanimljivog bloga:* Ateizam
- 22:25 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.12.2005.

Pjesma o prijateljima

O prijateljima ovo je pjesma.
Zajedno žive njih dvoje.
Vole jedno drugo, pa sestru i mene još vole.

Koliko dugo već skupa,
O životu i ljudima zbore...
Svijet ovaj oni vole i ljude mnoge vole.

Pomislit ćete možda, da ovo neka je bajka?
Moram Vam reći da nije,
To su nam otac i majka!

Vedran

Posvećujem ovu pjesmicu mojim divnim dušama: Erin, Safiris i Točkici Svjetlosti! Divne ste, uistinu Vas volim
- 21:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.12.2005.

DETE











Oči dve zvezdice
a usta šipčić
od svili vlasići
nosa bokunić.

Sada je tu
a kuliko čera
na svitu ga bilo ni
pinčica mića
va zikvice spi.

Dr. Branka Vidas (poštovana, hvaljena i ljubljena bila!)
- 16:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 17.12.2005.

Sećanje











Bili su blagosloveni svi časovi
što smo ih zajedno proveli,
svi zajednički hleba zalogaji;
kroz mnoge mutne dane i jeseni
ono proleće još sjaji.

Blagoslov bio je svaki pogled
kojim si me ikada obdario
i svaki topli izraz tvog lica,
i roj svih onih prolaznih sitnica
milošte punih.

Nijednoj livadi nije toplota sunca
bila toliko slatka
koliko meni tada tvoja ljubav.
I dan i noć i nedelja činila mi se kratka
kad sam s tobom.

Bila mi je uza te uvek topla duša
kao zemlja tek uzorana.
Čini mi se da sam u ono doba
bila lepa i srećna svakog dana.

Bilo je sve kao u snu devojaka.
Čini mi se da si se na mene uvek osmehivao
da nijedan dan s tobom nije ružan ni prazan bivao;
da su neprimetno tekli časovi
i kad se radi i kad se odmara.
Prepun i sladak bio mi je život tada
kao plod nara.

Bilo je sve kao u snu devojaka.
Kud god smo zajedno išli,
zemlja nam je cvetala i rudila.
I da se još jednom rodim,
opet bih one dane zažudila.

Desanka Maksimović

Uz zahvalnost dragoj Nataši za sve lijepe, zajedno provedene dane...
Vedran
- 22:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 14.12.2005.

Pobratimstvo lica u svemiru

Ne boj se! Nisi sam!
Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive
tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču ili sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli
nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste puteve u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas
ste isti.
....
(Tin Ujević)

Objavljeno na vrlo zanimljivom blogu * um
- 21:48 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 13.12.2005.

Tako je govorio Mahatma Gandhi!










Često miješamo duhovno znanje s duhovnim dostignućem. Duhovnost ne znači poznavati svete zapise i sudjelovati u filozofskim raspravama.
To je stvar kulture srca, neizmjerne snage. Neustrašivost je prvi uvjet duhovnosti. Kukavice neće nikada biti moralne.

Young India, 13. listopada 1921.godine
- 23:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.12.2005.

(Vani je svježe)

Vani je svježe.
Dah se vidi na mjesečini,
A oblaci sasvim polako plove.
Izpod mjeseca
U sumnji stojim.
Zar ovi ljudi?
Ovaj grad?
Ova zemlja? Uviek prekasno,
Samo za novac,
Utopili su se.
Sramite se,
Jer gazit će preko nas
Kao da nas nikad nije bilo!
Ipak ugasio sam svijeću
I kad bih zaplakati mogao barem,
Kad bih vidio nicanje trave,
Kad bih znao da je zora blizu.

Krešimir Pacadi

- 23:03 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.12.2005.

Supramentalizacija Zemlje i novi ljudski Species











Vrhunski smisao zemaljskog bivstvovanja i utjelovljenja ljudske vrste na planetu Zemlji je ozbiljenje božanskog života na Zemlji. Kozmičko bivstvovanje ima božanski telos u spiritualizaciji svakog modusa bivstvovanja do one mjere koja je dana u kozmičkom Zakonu Reda i Ljubavi. Ništa se ne događa izvan i mimo tog Zakona. Tako i sva zakonomjernost zemaljske evolucije koja je in nuce spiritualna evolucija/involucija i priprema božanskog života na Zemlji.

Kroz vrstu zvanu čovjek ozbiljuje se najviša sinteza materije, života, svijesti i duha. Postojeća vrsta samo je prijelaz prema novom spiritualnom speciaesu koji će inkarnirati dimenziju božanskog na Zemlji. To je istinska, još zakrivena, budućnost Zemlje i ljudske vrste. Na današnjem stupnju spiritualne evolucije/involucije počinje jačati usmjereno potencirano djelovanje Snage i Milosti Božje. To se očituje dijelom i kroz događanja mjerena zemaljskom kronologijom.

Treće tisućljeće u koje ulazimo označiti će prve začetke procesa supramentalizacije Zemlje i ljudskog speciesa. Involucija božanskih energija Ljubavi i Svjetlosti u zemaljsku dimenziju poprima značajke početaka metamorfoze zemaljskog u ono božansko. Da bi božanske energije mogle nesmetano i u punoj snazi preobražavati ono zemaljsko i samog čovjeka, potrebne su promjene/prilagodbe u naravi postojećeg speciesa.

Te su promjene već inicijalno na djelu. Duhovno-kulturološki tome potpomažu i procesi planetarne polilogizacije i «yogizacije» Zemlje i čovjeka. Dolazi vrijeme/doba velikog prijelaza ljudskosti u supramentalno čovječanstvo, dolazak/Advent supramentalnog čovjeka.
Sve ono što se događa na Zemlji nosi Znak te najviše Svetosti. Po hindu kronologiji to je kraj Kali yuge i začetak Sat yuge; po kršćanskoj kronologiji to je vrijeme Adventa/Velikog Suda.

Sve temeljne značajke duhovnosti trećeg tisućljeća (polilogizacija, ekumenizacija, guruizacija etc.) samo su vanjski pokazatelji djelovanja početaka supramentalizacije Zemlje i postojećeg speciesa. Postojeći čovjek, ta kruna dosadašnje zemaljske evolucije, samo je prolazna/prijelazna konstelacija međudjelovanja kozmičkog i zemaljskog, božanskog i materijalnog. Kao evolutivni vrh zemaljskog Života on dalje evoluira/metanoizira spram božanskog. To je kozmički zakon divinizacije.

Nije nam dano da znamo o daljnjim stupnjevima kozmizacije. Dani su nam samo obrisi, vizija i slutnja supramentalizacije. Svaki viši stupanj teralne evolucije značio je više duhovnosti u materiji pokazatelj čega je bio i viši stpanj svjesnosti. Fizički to se manifestiralo kao kompleksifikacija organa svijesti i daljna kefalizacija. Postojeći stupanj mentalne dimenzije znači kraj biološke evolucije i početak metabiološke.

Materija je dovoljno suptilizirana i psihizirana, preobražena onim duhovnim, te mogu početi djelovati spiritualni božanski agensi transmutacije. Zemaljski život u onom materijalnom doveden je do savršenstva i sada dolazi prijelaz u spiritualizaciju žive materije. Postojeći dovršeni speciaes pod djelovanjem božanskih energija razvija se prema višem stupnju kozmičke evolucije. Vrsta se spiritualizira, sve više ulazi u predvorje kozmičkog Sklada, Harmonije i Jedinstva.

Kozmički Zakon Ljubavi izgrađuje planetarnu svijest i mijenja unutarnju strukturu funkcioniranja ljudskosti u modusu tijela i uma. Onaj dio postojećeg speciesa koji ostaje nepromijenjen, pada u mrak Materije i barbarstva i opire se promjeni. Stoga će u ovom tisućljeću biti još mnogo zla, nasilja, barbarstva kao i prirodnih i društvenih katastrofa.
To će biti pokazatelj preživljavanja ali i dokončavanja postojećeg specieasa .

Supramentalizacija ne podliježe zemaljskoj kronologiji niti mjerilima djelovanja evolucije u prošlosti Zemlje i Čovjeka. Ono što je u zemaljskoj svijesti bila tek rijetkost sakralnog života pojedinaca sada postaje temeljna odlika supramentalnog speciesa kao duhovnog bića. On može egzistirati samo in modo diviniziranosti kao biće ljubavi. Da li će na daljnim stupnjevima doći i do promjene DNK-a i fizičkog izgleda, ustvari je nebitno u odnosu na ono krucijalno. Promjena je duhovna mutacija a manifestira se u fizičkoj, vitalnoj, psihičkoj i umnoj dimenziji.

Kao što je djelovanje praničke energije temelj života na zemlji, tako je i djelovanje božanskih energija Ljubavi temelj spiritualne evolucije u višu vrstu. Neadekvatno je govoriti o «nadčovjeku» ili «novom čovjeku», to je samo proizvod naših mentalnih konstrukcija. Supramentalni species je oživotvorenje svih ideala svetosti osmišljavanih u duhovnim i religijskim tradicijama prošlosti. On je rezultanta djelovanja duhovno najboljeg u povijesti Zemlje i kao dar Milosti Božje. To je više nego spiritualna «selekcija» određeno pročišćenje i sublimacija zemaljske duhovnosti kao sve više kozmičke duhovnosti.

U vremenu koje dolazi nepoznati su nam predstupnjevi i modusi supramentalizacije. Supramentalni species kao novum korijeniti je preobražaj homo sapiensa. Ono božansko duhovno će preko nervnog sustava i aktiviranja cjelokupnosti mozgovnog potencijala djelovati na spiritualizaciju korporalnosi i vitaliteta do same celularne dimenzije/baze života.
Biti će to praćeno suptilizacijom/profinjenjem svih vidova života i novim supramentalnim socijabilitetom.

Zemaljska kronologija i postojeći um to ne mogu pratiti niti mentalizirati/konceptualizirati postojećim funkcioniranjem spoznajnog aparata. Mentalni su konstrukti nedostatni. Jedna viša dimenzija od uma počinje preobražavati sam um a preko njega i tijelo. Za nas to je istinski homo absconditus, jedna velika «siva pjega» zemaljske gnoseologije.

Najmoćnija kozmička energija,. energija Božje Ljubavi koja je i dosada održavala u evoluciji Život na Zemlji, sada će potpuno i neometeno preobražavati ljudsku vrstu. Snaga te energije neće ničim biti ometana niti će postojati po ono zemaljsko opasnost od aktiviranja pune snage Božje Svjetlosti, Topline, Zvuka. Tijelo će i na celularnoj ravni početi vibrirati usklađeno s kozmičkim vibracijama. Um će postati «bazen/skladište» kozmičke Svjetlosti. Korporalnost će sve više biti emanacija Svjetlosti a sve manje materijalni produkt inertne, tamastične prirode. Usklađivanje vlastitih energija s božanskim energijama biti će u srži procesualnosti ljudske divinizacije kao kozmizacije.

Fizički se to može imenovati kefaloevolucijom kao središtem svih supramentalnih procesa na Zemlji. Ali materija će se opirati. Tek slijedi najveća gigantomahija i gigantopolemos Duha i Materije kakvog u povijesti ljudske vrste još nije bilo. Bez uvažavanja toga nedopustivo je govoriti o pretpostavkama božanskog života na Zemlji. Zemaljsko bivstvovanje «predestinirano» je da bude Tron Božji a prvi korak u tome je stasanje supramentalnog speciesa.

Postojeći um može anticipirati tek najmanji isječak budućeg stupnja evolucije/involucije.
Velika je snaga Materije koja se opire Duhu. Natura naturans krije mnoge zamke i neizvjesnosti. Sve to već postojeću vrstu čeka u bližoj i daljnoj budućnosti. Samo Vjerom, Nadom i Snagom Božjom u divinizaciji, postojeći čovjek može sebe ozbiljiti u onom Meta-ljudskom. Bog je uvijek s čovjekom a sada ponajviše kada postojeća vrsta mora evoluirati u ono više ili će izčeznuti s Pozornice Kozmičkog Života.

Put k Bogu s novim Speciesom postaje «energetsko» zajedništvo istinskog života s Bogom.
Taj je život moguć spiritualno samo kroz sakralizaciju Zemlje i spiritualizaciju Materije.
Božanski život na Zemlji istinska je budućnost vrste koja je došla s evolucijom i s njom mora i izčeznuti u svom poznatom liku. Slijedi preobražaj u božanski lik nove vrste. To je najviši izraz Ljubavi Božje spram bića koje će Milošću Neba obogotvoriti Majku Zemlju i nebeski život ozbiljiti u zemaljskoj dimenziji.

Dr. sc. Jadran Zalokar

U Rijeci, dana 8. travnja 2005.
- 23:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Je li ljubav umijeće?

Tko ništa ne zna, ništa ne voli. Tko ne umije ništa, ne razumije ništa.
Tko ništa ne razumije, bezvrijedan je. Ali onaj tko poima, taj i voli, zapaža, vidi...Više se voli ono o čemu se više zna...Tko god zamišlja da svako voće sazrijeva u isto vrijeme kad i jagode, ne zna ništa o grožđu.

PARACELSUS

* * *

Kada te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu,predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti.
A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj.

* * *

Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti.
Jer koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i draga vam najnježnije grane što drhšću na suncu,

Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok prijanjaju uza zemlju.

Poput snopova žita ona vas u se skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,

A onda vas meće na svoj sveti oganj, da postanete sveti kruh za Božji sveti pir.

KHALIL GIBRAN ( PROROK)
- 11:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 10.12.2005.

Došlo je vrijeme da i ti kreneš istim putem!










Jedan psihoanalitičar koji je studirao s Gurdjievim, pokušao je izvesti eksperiment. Na jednom obredu vjenčanja isprobao je vrlo jednostavan, ali prekrasan trik. Stajao je sa strane, ljudi su prolazili, a on ih je promatrao i osjetio da u redu za primanje čestitki nitko ne čuje što oni govore - bilo je jako puno ljudi, to je bilo vjenčanje nekog bogataša. Stoga se i on pridružio, te vrlo mirno rekao prvoj osobi koja je stajala u redu za primanje čestitki: "Danas mi je umrla baka." Čovjek je odgovorio: "Baš dobro, prekrasno." Kad je to rekao sljedećem u redu, ovaj je odgovorio:"Kako lijepo od Vas!" Kad je došao red na mladoženju, on je na izjavu psihoanalitičara odgovorio: "Stari moj, došlo je vrijeme da i ti kreneš istim putem."
- 19:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 09.12.2005.

Proučio sam...

Proučio sam mudroslovlje,
Liječništvo, pa čak i pravo...
K tom nažalost i bogoslovlje!
I sve sam s marom proučav'o!

Ali jadna ostadoh budala,
Što zna koliko je i znala.
I već je deset ljeta, gore-dolje, amo-tamo;
Kako đake za nos vučem samo.

I vidim: ništa ne možemo znati!
O, kako srce zbog toga mi pati!

J.W.Goethe
- 10:29 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.12.2005.

Pitaš se što je istina?

Damjan i Pengula










Što je istina? Rekao bih Ti da znam, vjeruj mi, drage volje...Dio istine je da je svijet vrlo složen, da život nije lagan, da se za sve što je vrijedno čovjek mora boriti... Pa znaš već. Iskusio si sladak okus uspjeha zahvaljujući svome trudu, a ja to cijenim i čestitam Ti. Mnogi su izazovi pred Tobom. Često nakon plodnih perioda dolaze sušna razdoblja. I to je jedan dio istine koji sam osobno uspio "uloviti". To je sve "stara priča". Istinu je rekla Matina kći Irena na svom blogu: "Bog nam daje snagu, ali postavlja i ograničenja." Nastavi hrabro tražiti svoju ljubljenu istinu Damy! Putuj dragi prema njoj, iš'o bilo kud! Nađi svu milinu! Nek te sreća prati svud'!Tvoj Vedran. (vedjak 08.12.2005. 23:13)
- 23:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 07.12.2005.

John Lennon 1980. - 2005.

John Lennon











"Slobodan kao ptica"

O, da si samo još uvijek na ovome svijetu,
pa da kažeš nam poneku riječ...da viđamo
Tvoje slike u novinama znajući da si još živ.
Ali Ti jesi! Tko je rekao da nisi?!
- 21:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ZG-Eko patrola...

Na Bakuševcu smo jili,
Gilo nam je brdo.
Misat nismo dogli,
Smećilo je smrdo.

V.
- 09:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 06.12.2005.

BLAGOSLOV

Jadran Zalokar












Nasmiješeno je bilo Božje lice. Danas će Zemlja dobiti poseban blagoslov. Kap Milosti kanuti će na jedno mjesto, iz jednog tona ljubavi nastati će pjesma novih dana.
Tog proljetnog jutra nebo je blistalo sjajem bezbrojnih ukrštenih duga. Ljudi su opčinjeni divotom čeznutljivo očekivali prikazanje. Ali na nebu se ništa nije pokazivalo, samo su aureole duga sjajem nagovještavale neki događaj, negdje daleko. Trebalo je doći do susreta, opet nakon tolikih eona. Susret se milošću Gospoda trebao zbiti na planini u nepoznat čas, u bezimenoj zemlji. Smiješak s Božjeg lica preplavio je svijet i ozario duše koje nisu znale razlog nanadane vedrine, samo su zadrhtale kao proljetni pupoljci pri dodiru s ranojutarnjim lahorom...
Veseli lik penjao se uz planinu. Ali to nije izgledalo kao penjanje, prije lagana šetnja ili nestašno skakutanje kroz razelenjelo rascvali krajolik. Čas je ličio na postarijeg isposnika koji sve mudro promatra, čas na dječaka koji se vješa o grane ili preskače grmove ili potočić. Slijedećeg se trena lik pretvarao u pticu koja preleće s krošnje na krošnju a zatim odleće među oblake ili do dalekog vrhunca. Potom bi se preobrazio u leptira i lepršao od cvijeta do cvjeta kako bi bolje osjetio ljepotu i okus proljetnog cvata. A kada bi se ponovno pretvorio u čovjeka, usred pjeva ptica začuo bi se njegov smijeh.
Veliki majstor zena hodočastio je proljetnoj planini. U ruci je držao zakrivljeni prastari štap s drškom u obliku glave nepoznatog boga. Vrtio je s tim štapom u jednom tajnovitom ritmu i pokretima. Iz daljine ličio je pomalo na sufija koji ulazi u trans ili se iz njega budi. Ali živahnošću je podsjećao na nemir bujajućeg mladog zelenila i žubor potoka. Neodređenog lika stapao se s obrisima proljeća. Veliki majstor zena došao je niotkuda da blagoslovi ovo jutro.
Već je bio blizu vrha planine ili je to samo izgledalo kao kraj planine. Usred šume ugledao je čistinu. Utihnuo je pjev ptica, nebo se stopilo s modrozelenom travom. Zanijemili su dusi prirode.
Tamo je sjedio Veliki majstor tantre u lotos asani. Lelujao se zajedno s proljetnom travom pri svakom preletu vjetra koji se spuštao s neba. Ruke su mu bile lagano ispružene naprijed s dlanovima okrenutim nagore.
Veliki majstor zena nije mu se iznenadio, ali ono što je ugledao ispred njega zaustavilo mu je dah. On koji je doživio sve ljepote ovog svijeta i međusvjetova i osmijehom susretao najrazličitija čuda, sada je bio zatečen i zadivljen. Njegov šunjatički pogled prikovao se uz nadzemaljski lik koji je plamtio ispred Velikog majstora tantre. Susret s drugim hodočasnikom imao je svrhu u tom liku.
Nezemaljska svjetlost i ljepota okruživala je ženski lik - kao da su se tisuće nebeskih duga i svi zemni dragulji stopili u treperavu posudu tijela. I što je bilo najčudnije u toj blještajućoj divoti, moglo ju se gledati!
Veliki majstor zena polako je počeo razabirati lik. Aureola dugačke kose, mješavina zlata i neftita, okruživala je obrise i iskrila na krajevima pramenova i uvojaka, vijorila polagano oko neopisivog savršenstva oblika tijela koji su se kretali polagano u ritmu nečujne nebeske glazbe. Gledao je naslonjen na štap to tijelo božanskog sklada i to lice na kome su se izražavale velike tamne oči, crne kao kozmički prostor, i usne poput esencije svih najljepših crvenih ruža koje je ikada dotakao krilima u životu leptira. Veliki zen majstor, majstor PRAZNINE, bio je opčinjen.
Širom su bile otvorene i oči Velikog majstora tantre. On je prizvao Boginju Ljepote i odavao joj štovanje. Pridružio mu se i Veliki zen majstor te su zajedno štovali Veliki Dan Prve Proljetne Ljubavi u JUTRU ZALJUBLJENOSTI. Iz njihovih grudiju plam je odlazio dolje u svijet. Veliki majstor tantre pokretao je ruke izvodeći tajne sakralne pokrete, a onda se Veliki zen majstor nasmijao dosjetki. U skoku se našao iza plamtećeg lika i brzim pokretom ruke pljesnuo Božicu po stražnjici! Blistavo se tijelo izvilo, kaulika je podigao ruke a zensei se našao na zemlji i grohotom smijao. Odjednom se lik zasjenčio i preobrazio u prekrasnu djevojku čvrstih obrisa, ustreptalih grudi i zavodničkih pokreta. Veliki je majstor tantre odlučio ustati ali se zensei u skoku našao iza njegovih leđa i oborio ga u travu. Niotkuda stvorio se srebrnkasti oblak u liku zmaja i sakrio njihova tijela.
Kada se razišla sumagličastost, dva su lika zagrljena polagano odlazila prema šumi koja je svjetlila u dugama neba a ispred se izvijala košutolika djevojka prateći ih i bacajući cvijeće pred njihove noge...
Tako je Blagoslov stigao na Zemlju iako se oni više nisu vratili među ljude. Snažne vibracije Velikih duša nagnale su putanje bezbrojnih duga da se spuste na ljudske staze i u srcima ljudi probude svemoćnu čaroliju nove ZALJUBLJENOSTI. Dva velika majstora više o tome nisu brinula. Na novom zajedničkom putu bili su sami, a možda i nisu...
Božje se lice sada smiješilo ljubavlju u srcima ljudi. ZALJUBLJENOST je postala Zakon Života nakon primljenog Blagoslova. Veliki majstori više nisu bili potrebni. U svakoj se ženi inkarnirala Boginja Ljepote, u svakom muškarcu ukorijenila mudrost zena i tantre. Počelo je novo doba, jedan korak prema ostvarenju Božanskog života na Zemlji. Sretnete li Velikog majstora, prepoznati ćete ga, ne po riječima ili djelima, već po osmijehu njegove velike duše. Zaustavite se i odajte mu štovanje samo osmijehom svoje duše.
...Tako je govorio bezimeni putnik. Njegovo smo lice uskoro zaboravili, ali naše duše još čuju njegov smijeh na odlasku, jer srce pamti duže nego um.
Odlazeći darovao nas je pričom i zagrljajem i mi smo zaronili u nektar blaženstva prije nego smo bili svijesti da postajemo nova bića - vjesnici ZALJUBLJENOSTI.
***

Jadran Zalokar (1947)
Rijeka, Hrvatska
Zanimanje: Doktor filozofskih znanosti, pjesnik, likovni umetnik ...
- 22:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Snaga i moć


Ljubav ne razbija stijene,
Ljubav im se blago osmjehuje.
Stijena stoji čvrsto, tvrda je, trajna...
Stijena ne osjeća bol, ne osjeća tugu,
Stijena je simbol za snagu.
Ipak, koliko god da jesam kao čovjek;
Jadan, krhak i prolazan,
Ja se blago smijem stijenama,
Jer stijene ne osjete neopisivo.
Stijene se ne rastope u sreći,
Kada Ti prođeš pokraj njih.

Bojan J.-P.

- 21:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.12.2005.

Izvlačim iz naftalina svoje prve stihove...













GLAD I BIJEDA

Ja vidjeh glad i bijedu
I vidjeh djecu što plaču,
Al' pomoći im ja ne mogu,
Jer ne mogoše to ni drugi!

Vidjeh bogatstvo i sjaj
I vidjeh djecu što se smiju,
Al' uzalud bješe sve to
Kad sjetih se onih što plaču.

Želim da nestane gladi
I želim da nestane plača,
Al' uzalud ja to želim,
Kad tako ne žele i drugi!

Ja ipak u sebi se nadam,
Vjerujem ponekad u to,
Da jednog lijepog dana
Ostvarit će se i to!

Vedran (1974.)
- 22:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.12.2005.

"Ni ja sebe ne razumijem"











Budistički filozof dođe učitelju zena i upita:
"S kakvim se raspoloženjem uma čovjek treba podučavati u istini?"
Zen učitelj reče:
"Ne postoji um kojeg treba raspoložiti, niti ikakva istina u kojoj se treba podučavati."

"Ako nema uma kojeg treba raspoložiti niti istine o kojoj treba biti podučavan, zašto svaki dan okupljaš redovnike koji proučavaju zen i koji se poučavaju istini?"

Učitelj odgovori: "Nemam ni centimetar suvišnog prostora i gdje bih onda mogao okupljati redovnike? Nemam jezika i kako bih onda mogao savjetovati druge da dođu k meni?"

Filozof tada uzvikne: "Kako mi možeš u lice izreći takvu laž?"

"Kad nemam jezika da savjetujem druge, je li moguće da kažem laž?"

Filozof reče očajavajući: "Ne mogu pratiti tvoje rasuđivanje."

"Ni ja sebe ne razumijem" , zaključi zen učitelj.

Citat iz djela Daiju Yekaia, učenika Basoa.
- 15:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

PJESMA DAROVNICA

Dan za danom, o gospodaru mog života,
stajat ću licem u lice s Tobom.

Sklopljenih ruku, o gospodaru svih svjetova,
Stajat ću licem u lice s Tobom.

Pod velikim svodom u osami i muku, srca ponizna,
stajat ću licem u lice s Tobom.

U ovom Tvom svijetu pečalbe, uzburkanom od borbe i rada,
sred puka koji hrli krdimice, stajat ću licem u lice s Tobom.

A kad moje djelo na ovom svijetu dokonča se, o Kralju kraljeva,
sam i bez riječi stajat ću licem u lice s Tobom.

Rabindranat Tagore (prijevod Vesne Krmpotić)
- 14:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 03.12.2005.

Dragim prijateljima...

Dragi Boro, ova prva je za Tebe:

Vjeruj mi da znam što to znači kad ti je internet doma u K....(banani).
Zato sam prije par mjeseci uveo ADSL, ali i ja se nekako više služim internetom na poslu i na postajama, tijekom obavljanja raznih poslova u gradu. Služit ću se internetom dokle god budem to u stanju materijalno podnijeti. Ipak je tu riječ o jednoj velikoj stvari, o jednom "snu u slapu koji i moja kaplja pomaže tkati". Koani na tvom blogu su izvrsni i dobrodošli. Pročitao sam Suzukijev "Uvod u ZEN - BUDIZAM" nedavno. Rekao sam i Jadranu da sam se slatko smijao koanima koje Učitelj Suzuki navodi kao primjer. Jadran mi je odgovorio da koani i služe smijanju. Itekako bih se složio na svojoj sadašnjoj razini razumijevanja ZENA.

Dragi Mato, ova je za Tebe:

Drago mi je da si našao vremena prokomentirati i moj skromni blog.
Da je bilo više MILOSRĐA tijekom povijesti , ali i uvo naše današnje vrijeme, možda bi bilo manje zločesto pijanih ljudi, manje ovisnika i manje zločina... ne znam, to svaki za sebe mora odlučiti. MILOST I MILOSRĐE SU PUT, ali uz dobro načuljene uši i dobro otvorene oči.
Sve što navodiš u komentarima koji se nalaze na Tvojem blogu dio je ISTINE, kako za ona prošla vremena , tako i za ovo naše.

Draga Irida, puno Ti hvala na lijepom komentaru.

Dragi Jadrane, Boro mi je rekao da Ti je drago zbog objavljivanja Tvoje fotografije. Veruj mi, srce mi je zakucalo brže kad mi je ta ideja okrznula um. Na toj je fotografiji i slika Anđela! Ti znaš!

Vedran ( SRDAČNO VAŠ!)

- 23:54 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 02.12.2005.

Zen-Božanski Život

Jadran Zalokar










Gdje prestaje yoga, počinje tantra; gdje prestaje tantra, počinje zen.

Zen je superioran yogi i tantri, ali to zen ne kazuje; on ne zbori ništa o ničemu.

Zen je Veliki Put – on je NETI,NETI…u srcu Velike Čistine Božanskog Uma.

Yogin je Ratnik, ali i zatočenik Oslobođenja/Blaženstva. Tantrakaul je Ljubavnik, ali i opsjednut Stazama Boginja, opčinjen Boginjom Ljubavi.

Zen Majstor – tko je on? On ne kazuje ništa o onom što vezuje yogina i tantrika.

Zen je Nebeski Plesač/Pjesnik - nije više vezan ni uz dubine veda i agama.

On je bezimena zraka Kozmičke Igre, vrhunski Smijeh Postojanja.

Oslobodio se i pomisli da bude Pobjednik; oslobodio se kroz igru i Kozmičke Igre da bude Zaljubljeni.

Zen Majstor nadvisio je i zamke mudrosti i majstorstva, uloge učenika/učitelja.

On je bezimeni smijeh kozmičkih prostranstava u svakodnevnosti zemaljskog bivstvovanja.

Zemljani spominju ponekad neprobuđeni zen; možda ga se prisjeti i koji yogin ili tantrik probuđen u trenutku iskrenosti.

Neki umišljeni čak «prakticiraju» «zen» - i puni su sebe, kao i yogiji i tantrici u svojim «vještinama».

Ali Zen je kao i Dao – imenovati ga se ne može; on je najviši planinski vis i najdublja točka zemljine utrobe – jer jest Put Neba/Staza Zemlje.

Zen je apoteoza i vis manifestans elementarnosti i jednostavnosti duhovnog bivstvovanja – «mudro» će kazati jedan filozofski um u stanju lucidnosti.

Smijeh jest potvrđivanje svega što jest – najviše mudrosti i najveće gluposti.

Zen je Veliko Prihvaćanje – kao Velika Nevezanost, Kozmička Šutnja ispunjena Smijehom.

On jest Kozmička LILA spuštena u svaki trenutak zemaljskog života.

Zen je prodoran rez kroz sve maye mentalnog i spiritualnog uma, sve labirinte/circuluse/virove ćakri, nadija, marmi, bandhi…

Zen sa smiješkom harmonizira sve koshe i sve auričke turbulencije, sve praničke i apaničke napetosti.

Daleko od zamki metafizičkih spekulacija i spiritualnih aspiracija, on vraća dignitet sakralnosti «običnog života», - s onu stranu svih antagonizama i konceptualizacija, i meditacija ovog ili onog «tipa».

Napušta čak i bodhisattvičku ravan.

Zen je najviši izraz Božanskog Života, Najviša Tišina u Buci Svijeta.

Što više leti uvis, Ptica postaje najprije Pobjednik, zatim Ptica Ljubavi, a potom samo - Nebeski Letač.

Reći što je zen, kazuje samo ono što zen nije a što su i Yoga i tantra.

U Božanskim Očima i ajna i sahasrara samo su točke prijelaza nesavršenstva prema savršenstvu.

Zen jest sloboda od spiritualnog stremljenja kroz privide «višeg» i «nižeg».

On ne pita o savršenstvu i/ili nesavršenstvu, o mudrosti i oslobođenju.

On ležerno vibrira u onom ćakričkom iznad sahasrare – a da to ne «prisvaja« niti pobjednički ističe.

Zen sve dopušta, prihvaća i propušta.

Njega se ne tiču ćakrički vrtlozi.

Boraveći u Velikoj Tišini/Praznini on se obraća životu s radošću a spiritualnim «tajnama» s osmjehom namiguje.

Šunjatički um ne podliježe aspiracijama spiritualnih uzlaza/uzleta.

On nema što dodati niti oduzeti kozmosu i onima koji slijede staze Yoge i Tantre.

Ljubazno ih propušta i prepušta njihovoj kozmičkoj sudbini.

Zen Majstor šuti čak i o Bogu – kako bi mogao nešto kazivati o onome što je kozmički uređeno?

Sahasrara i muladhara – njemu je isto!

On Putnika može samo pomilovati po «vrhu glave» a Ljubavnika po – stražnjici, ili ih lupiti!

Ništa više!

Ptica u letu i yogin u asani – njemu je jednako vrijedno!

Zen Život trenutak jest, bljesak Božanskog Života na Zemlji.

Nema čuda, spiritualnih pobjeda, kozmičkih orgazama – ničega toga nema, nema niičeg što nije najelementarije u životu bića s umom i dušom.

Ponekad je Zen Majstor i Yogin, ponekad Tantrik, ali najčešće – Umjetnik!

On je samo Igrač, samo Plesač/Pjesnik, čak niti ni to.

U tom je trenutku to istina, u slijedećem to je privid.

Kozmička Praznina stvara svaku Puninu – i sve jest Radost, dublja od anandičkog blaženstva!

Gdje prestaje, gdje izčezava zen bujaju spiritualni cvijetovi i korov.

Tu smo opet «na početku» (kao kada bi sahasrara i muladhara zamijenile «mjesta» i «funkcije»)

Zen je najčišći Blagoslov Neba/Zemlje.

Zaboravimo sve što je rečeno o Zenu, pustimo da dalje preleću svi duhovni uzleti i sunovraćanja – u Umu Božjem oni su isto!

Zen je kvintesencija duhovnosti – rekao bi smušeni, mali, umišljeni filozofski um kojem je predodređeno da zašuti.

U Rijeci, početak prosinca 2005. Jadran Zalokar


Sa dopuštenjem dragog Jadrana; zahvalan, ponosan i radostan stavljam danas njegov tekst na svoj blog.

Vedran
- 00:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.12.2005.

Bio sam leptir...










u čahuri svojoj
zatočen sjećam se
bio sam leptir

Vedran
- 00:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo

    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe

    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir

    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani

    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris

    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec

    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom

    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom

    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak

    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta

    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera

    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM