Gdje prestaje yoga, počinje tantra; gdje prestaje tantra, počinje zen.
Zen je superioran yogi i tantri, ali to zen ne kazuje; on ne zbori ništa o ničemu.
Zen je Veliki Put – on je NETI,NETI…u srcu Velike Čistine Božanskog Uma.
Yogin je Ratnik, ali i zatočenik Oslobođenja/Blaženstva. Tantrakaul je Ljubavnik, ali i opsjednut Stazama Boginja, opčinjen Boginjom Ljubavi.
Zen Majstor – tko je on? On ne kazuje ništa o onom što vezuje yogina i tantrika.
Zen je Nebeski Plesač/Pjesnik - nije više vezan ni uz dubine veda i agama.
On je bezimena zraka Kozmičke Igre, vrhunski Smijeh Postojanja.
Oslobodio se i pomisli da bude Pobjednik; oslobodio se kroz igru i Kozmičke Igre da bude Zaljubljeni.
Zen Majstor nadvisio je i zamke mudrosti i majstorstva, uloge učenika/učitelja.
On je bezimeni smijeh kozmičkih prostranstava u svakodnevnosti zemaljskog bivstvovanja.
Zemljani spominju ponekad neprobuđeni zen; možda ga se prisjeti i koji yogin ili tantrik probuđen u trenutku iskrenosti.
Neki umišljeni čak «prakticiraju» «zen» - i puni su sebe, kao i yogiji i tantrici u svojim «vještinama».
Ali Zen je kao i Dao – imenovati ga se ne može; on je najviši planinski vis i najdublja točka zemljine utrobe – jer jest Put Neba/Staza Zemlje.
Zen je apoteoza i vis manifestans elementarnosti i jednostavnosti duhovnog bivstvovanja – «mudro» će kazati jedan filozofski um u stanju lucidnosti.
Smijeh jest potvrđivanje svega što jest – najviše mudrosti i najveće gluposti.
Zen je Veliko Prihvaćanje – kao Velika Nevezanost, Kozmička Šutnja ispunjena Smijehom.
On jest Kozmička LILA spuštena u svaki trenutak zemaljskog života.
Zen je prodoran rez kroz sve maye mentalnog i spiritualnog uma, sve labirinte/circuluse/virove ćakri, nadija, marmi, bandhi…
Zen sa smiješkom harmonizira sve koshe i sve auričke turbulencije, sve praničke i apaničke napetosti.
Daleko od zamki metafizičkih spekulacija i spiritualnih aspiracija, on vraća dignitet sakralnosti «običnog života», - s onu stranu svih antagonizama i konceptualizacija, i meditacija ovog ili onog «tipa».
Napušta čak i bodhisattvičku ravan.
Zen je najviši izraz Božanskog Života, Najviša Tišina u Buci Svijeta.
Što više leti uvis, Ptica postaje najprije Pobjednik, zatim Ptica Ljubavi, a potom samo - Nebeski Letač.
Reći što je zen, kazuje samo ono što zen nije a što su i Yoga i tantra.
U Božanskim Očima i ajna i sahasrara samo su točke prijelaza nesavršenstva prema savršenstvu.
Zen jest sloboda od spiritualnog stremljenja kroz privide «višeg» i «nižeg».
On ne pita o savršenstvu i/ili nesavršenstvu, o mudrosti i oslobođenju.
On ležerno vibrira u onom ćakričkom iznad sahasrare – a da to ne «prisvaja« niti pobjednički ističe.
Zen sve dopušta, prihvaća i propušta.
Njega se ne tiču ćakrički vrtlozi.
Boraveći u Velikoj Tišini/Praznini on se obraća životu s radošću a spiritualnim «tajnama» s osmjehom namiguje.
Šunjatički um ne podliježe aspiracijama spiritualnih uzlaza/uzleta.
On nema što dodati niti oduzeti kozmosu i onima koji slijede staze Yoge i Tantre.
Ljubazno ih propušta i prepušta njihovoj kozmičkoj sudbini.
Zen Majstor šuti čak i o Bogu – kako bi mogao nešto kazivati o onome što je kozmički uređeno?
Sahasrara i muladhara – njemu je isto!
On Putnika može samo pomilovati po «vrhu glave» a Ljubavnika po – stražnjici, ili ih lupiti!
Ništa više!
Ptica u letu i yogin u asani – njemu je jednako vrijedno!
Zen Život trenutak jest, bljesak Božanskog Života na Zemlji.
Nema čuda, spiritualnih pobjeda, kozmičkih orgazama – ničega toga nema, nema niičeg što nije najelementarije u životu bića s umom i dušom.
Ponekad je Zen Majstor i Yogin, ponekad Tantrik, ali najčešće – Umjetnik!
On je samo Igrač, samo Plesač/Pjesnik, čak niti ni to.
U tom je trenutku to istina, u slijedećem to je privid.
Kozmička Praznina stvara svaku Puninu – i sve jest Radost, dublja od anandičkog blaženstva!
Gdje prestaje, gdje izčezava zen bujaju spiritualni cvijetovi i korov.
Tu smo opet «na početku» (kao kada bi sahasrara i muladhara zamijenile «mjesta» i «funkcije»)
Zen je najčišći Blagoslov Neba/Zemlje.
Zaboravimo sve što je rečeno o Zenu, pustimo da dalje preleću svi duhovni uzleti i sunovraćanja – u Umu Božjem oni su isto!
Zen je kvintesencija duhovnosti – rekao bi smušeni, mali, umišljeni filozofski um kojem je predodređeno da zašuti.
U Rijeci, početak prosinca 2005. Jadran Zalokar
Sa dopuštenjem dragog Jadrana; zahvalan, ponosan i radostan stavljam danas njegov tekst na svoj blog.
Vedran
Post je objavljen 02.12.2005. u 00:23 sati.