U mene mlada glava k'o zelena trava,
kano mlada voćka na golomu brdu;
kako koji vjetar puha,
tako s njom okreće!
Ali, vi ste mudre i poštene glave,
koje ćete meni oprostiti
i hrđave glase ne prenositi.
Koja bude hrđava i pogana,
ona će ostat' vama pod nogama.
A koja bude dobra i poštena,
ona će otić' po svijetu
kano pčela zvukom po cvijetu. (trad. zdravica iz Konavala :-) pozdrav!
09.12.2005. (11:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goetheov šaljiv pjesmuljak, vjerojatno na račun pseudointelektualaca, nadriučenih i nadriumnih ljudi (tim više što je Goethe živio i stvarao u vrijeme kada je slavna epoha prosvjetiteljstva postala već poprilično izrođena, jer se, uostalom, svaka epoha nakon nekog vremena više ili manje izrodi, pa tako i slavna epoha renesanse i humanizma), ali možda i kao izraz Goetheove više ili manje gorke osobne spoznaje o neizbježnoj ograničenosti čak i najviše umnosti, osobno ne shvaćam kao poruku o bezvrijednosti (ili maloj vrijednosti) znanja (uma, razuma, razbora, intelekta), kao ruganje znanju (umu, razumu, razboru, intelektu). Goethe je bio izuzetno učen, obrazovan, točnije izuzetno prosvjećen, čovjek. Treba biti učen (obrazovan, razuman, uman, prosvjećen) barem dijelom koliko je to bio Goethe, da bi se čovjek, po meni, imao pravo (javno) podsmjehnuti učenosti (znanju, razumu, umu, prosvjećenosti), kao je to učinio Goethe u dotičnom pjesmuljku. Slično, samo koliko-toliko bogat čovjek (recimo jedan biblijski Job) može biti doista svjestan više ili manje ograničene vrijednosti bogatstva (naročito u temeljnim životnim stvarima kao što su prijateljstvo, bolest, smrt). Ako i kad siromašan čovjek ismijava bogatstvo, onda tu, redovito, nešto ne štima. Najčešće dotični tako samo nastoji opravdati svoj jadan, nezavidan i nezahvalan položaj (ako ne u tuđim, jer mu ionako manje-više nitko neće vjerovati, onda barem u vlastitim očima, premda ni sam sebi pri tome najčešće ne vjeruje). Naravno, svako "najčešće" ima svoje "katkad", kada naime nije baš tako. Zato ne dvojim o tome da si ti, Vedrane, mudro ubacio u svoj blog dotični pjesmuljak, a nikako ne da bi ikome dao argument u prilog neukosti (neobrazovanosti, neprosvjećenosti, nerazumnosti), ili, u slučaju mladih, neučenja, i možda ravnanja samo ili skoro samo prema srcu (instinktima, nagonima, elementarnoj životnosti). Da neki slučajni čitač (o redovitim čitačima tvog bloga i autorima većine do sada upisanih komentara u tom smislu, dakako, sve najbolje) dotični pjesmuljak ne bi pojmio (prvenstveno za sebe samog) pogrešno (mislim, s lošim posljedicama ne samo po okolinu nego i po sebe samog), našao sam potrebnim dodati ovaj svoj komentar, čisto kao moju uzgrednu i, dakako, dobronamjernu napomenu. Pa, tko kako više voli... Iluzija u tom smislu nemam. Na primjer, ni nakon svih razumski debelo argumentiranih upozorenja od strane ljudi poput jednog Erazma Roterdamskog o gluposti i štetnosti ratovanja, ništa se bitno nije promijenilo. Ogromna većina ljudi i dalje se, u tom smislu, radije ravna i ravnat će se prema svojim snažnim animalnim instinktima, nagonima, elementarnoj životnosti, nego prema razumu (i svim humanističkim porukama). Uostalom, svjedoci smo toga na ovim našim prostorima jednako danas kao i, recimo, prije petnaestak (ili koliko god) godina. Sve je samo pitanje kada će (i gdje) koji vođe naći potrebnim moblizirati svoje ovce (privremeno ih pretvarajući u vukove) za ovaj ili onaj (svoj) rat (možda ne ovdje, nego negdje drugdje, možda čak za rat nekog drugog, većeg gazde, i to se događa). Manje-više toliko do, otprilike, sljedeće nedjelje! Srdačno tvoj, Mato.
11.12.2005. (12:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da dragi Mato, bio je to mali izvadak i Goetheovog Fausta, pisano izravno po sjećanju, a čitao sam ga prije 25 godina. Zašto sam to odlučio objaviti na blogu?
Ne zato da bih ikoga (osobito ne mlade) obeshrabrio u koračanju putem sticanja znanja i traženja istine, nego naprotiv!
Kao pojedinci možemo mnogo znati, ali kad smo udruženi u produktivnu zajednicu misaonih i stvaralačkih bića, svi zajedno znamo mnogo više!
11.12.2005. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
tko se sam ne smatra najboljim, ne moze se ubrajati u najbolje. - goete
09.12.2005. (10:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oceana
U mene mlada glava k'o zelena trava, kano mlada voćka na golomu brdu; kako koji vjetar puha, tako s njom okreće! Ali, vi ste mudre i poštene glave, koje ćete meni oprostiti i hrđave glase ne prenositi. Koja bude hrđava i pogana, ona će ostat' vama pod nogama. A koja bude dobra i poštena, ona će otić' po svijetu kano pčela zvukom po cvijetu. (trad. zdravica iz Konavala :-) pozdrav!
09.12.2005. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
U pravu je bio, jer ruku na srce; bio je jedan od najboljih. Pozdrav dragi Boro!
09.12.2005. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
U Ćilipima sam zadnji puta bio 2001. Bio i crno vino pio! Kupao se ispod stijena i proslavljao ŽIVOT. Pozdrav Oceani!
09.12.2005. (15:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
safiris
život prepun pitanja...kapne odgovor , a za njime bezbroj novih pitanja...lijepi pozdrav:)
09.12.2005. (18:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Najljepša hvala na povezivanju draga Krešimira, a nastojat ću uživati i biti dobro :)
09.12.2005. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Draga Safiris, upravo tako! Neki u tome vide strahotu ,a neki drugi ljepotu, diveći se...Uzvraćam lijepi pozdrav.
09.12.2005. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvoj maslacak
:-*) .....sto manje...to vise........PUSA
10.12.2005. (00:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mspekulj
Goetheov šaljiv pjesmuljak, vjerojatno na račun pseudointelektualaca, nadriučenih i nadriumnih ljudi (tim više što je Goethe živio i stvarao u vrijeme kada je slavna epoha prosvjetiteljstva postala već poprilično izrođena, jer se, uostalom, svaka epoha nakon nekog vremena više ili manje izrodi, pa tako i slavna epoha renesanse i humanizma), ali možda i kao izraz Goetheove više ili manje gorke osobne spoznaje o neizbježnoj ograničenosti čak i najviše umnosti, osobno ne shvaćam kao poruku o bezvrijednosti (ili maloj vrijednosti) znanja (uma, razuma, razbora, intelekta), kao ruganje znanju (umu, razumu, razboru, intelektu). Goethe je bio izuzetno učen, obrazovan, točnije izuzetno prosvjećen, čovjek. Treba biti učen (obrazovan, razuman, uman, prosvjećen) barem dijelom koliko je to bio Goethe, da bi se čovjek, po meni, imao pravo (javno) podsmjehnuti učenosti (znanju, razumu, umu, prosvjećenosti), kao je to učinio Goethe u dotičnom pjesmuljku. Slično, samo koliko-toliko bogat čovjek (recimo jedan biblijski Job) može biti doista svjestan više ili manje ograničene vrijednosti bogatstva (naročito u temeljnim životnim stvarima kao što su prijateljstvo, bolest, smrt). Ako i kad siromašan čovjek ismijava bogatstvo, onda tu, redovito, nešto ne štima. Najčešće dotični tako samo nastoji opravdati svoj jadan, nezavidan i nezahvalan položaj (ako ne u tuđim, jer mu ionako manje-više nitko neće vjerovati, onda barem u vlastitim očima, premda ni sam sebi pri tome najčešće ne vjeruje). Naravno, svako "najčešće" ima svoje "katkad", kada naime nije baš tako. Zato ne dvojim o tome da si ti, Vedrane, mudro ubacio u svoj blog dotični pjesmuljak, a nikako ne da bi ikome dao argument u prilog neukosti (neobrazovanosti, neprosvjećenosti, nerazumnosti), ili, u slučaju mladih, neučenja, i možda ravnanja samo ili skoro samo prema srcu (instinktima, nagonima, elementarnoj životnosti). Da neki slučajni čitač (o redovitim čitačima tvog bloga i autorima većine do sada upisanih komentara u tom smislu, dakako, sve najbolje) dotični pjesmuljak ne bi pojmio (prvenstveno za sebe samog) pogrešno (mislim, s lošim posljedicama ne samo po okolinu nego i po sebe samog), našao sam potrebnim dodati ovaj svoj komentar, čisto kao moju uzgrednu i, dakako, dobronamjernu napomenu. Pa, tko kako više voli... Iluzija u tom smislu nemam. Na primjer, ni nakon svih razumski debelo argumentiranih upozorenja od strane ljudi poput jednog Erazma Roterdamskog o gluposti i štetnosti ratovanja, ništa se bitno nije promijenilo. Ogromna većina ljudi i dalje se, u tom smislu, radije ravna i ravnat će se prema svojim snažnim animalnim instinktima, nagonima, elementarnoj životnosti, nego prema razumu (i svim humanističkim porukama). Uostalom, svjedoci smo toga na ovim našim prostorima jednako danas kao i, recimo, prije petnaestak (ili koliko god) godina. Sve je samo pitanje kada će (i gdje) koji vođe naći potrebnim moblizirati svoje ovce (privremeno ih pretvarajući u vukove) za ovaj ili onaj (svoj) rat (možda ne ovdje, nego negdje drugdje, možda čak za rat nekog drugog, većeg gazde, i to se događa). Manje-više toliko do, otprilike, sljedeće nedjelje! Srdačno tvoj, Mato.
11.12.2005. (12:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Da dragi Mato, bio je to mali izvadak i Goetheovog Fausta, pisano izravno po sjećanju, a čitao sam ga prije 25 godina. Zašto sam to odlučio objaviti na blogu? Ne zato da bih ikoga (osobito ne mlade) obeshrabrio u koračanju putem sticanja znanja i traženja istine, nego naprotiv! Kao pojedinci možemo mnogo znati, ali kad smo udruženi u produktivnu zajednicu misaonih i stvaralačkih bića, svi zajedno znamo mnogo više!
11.12.2005. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...