Vani je svježe.
Dah se vidi na mjesečini,
A oblaci sasvim polako plove.
Izpod mjeseca
U sumnji stojim.
Zar ovi ljudi?
Ovaj grad?
Ova zemlja? Uviek prekasno,
Samo za novac,
Utopili su se.
Sramite se,
Jer gazit će preko nas
Kao da nas nikad nije bilo!
Ipak ugasio sam svijeću
I kad bih zaplakati mogao barem,
Kad bih vidio nicanje trave,
Kad bih znao da je zora blizu.
Krešimir Pacadi
Post je objavljen 12.12.2005. u 23:03 sati.