dragi vedrane, zadnjih godina zivot mi se pretocio u cistu zajebanciju, jer drugo mi nista i ne preostaje u
ovoj drzavi... od moje ozbiljnosti vise ni traga. ja i jadran to zovemo ZEN-ZEZANCIJA, i onda je to ono pravo. sto godine vise odmicu to sam sve vece i vece dijete:
igraj se, smij se, veseli se... onad je to ono pravo...
kroz igru i ucim se, otud ZEN koji te nicemu ne uci, kad bi se zajebavali ... ha-ha, ho-ho, hi-hi.....
hvala ti vedrane, uvijek tvoj boro.
04.12.2005. (07:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
s desne strane pod blog prijateljima je i moj prijatelj iz belog sa cresa. pogledaj pod "bonk", poljak je i dosao u
hrvatsku, tu i ostao. jedna prekrasna dusa, to ces zapaziti i iz njegovih ispisa. isto takvi su, goran i franc
koji rade i vode sve to. njihov je doprinos nemjeriv. u svijetu
cu cijenjeniji no u nas. pozdrav, boro
04.12.2005. (08:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milost i milosrđe... Ma to je sve u redu, u smislu da se za čovjeka (to više što je mlađi ili u nedostojanstvenijoj situaciji, makar i vlastitom krivnjom) ima što više razumijevanja, da mu se maksimalno pomaže da postane Čovjek, da se čovjeku pomaže da emocionalno i intelektualno sazrijeva, da napreduje, da izgradi svoje dostojanstvo, ali bez razvijanja i inzistiranja na osobnoj odgovornosti za vlastite postupke od toga, po meni na temelju cjelokupnog mog dosadašnjeg životnog iskustva, uključujući i višegodišnji nastavnički rad, ništa. Čovjek koji sazrijeva (zapravo uopće ne sazrijeva) bez razvijanja i obnašanja odgovornosti za vlastite postupke postaje veliko razmaženo derište (kakvih je danas sve više u našem zapadnom civilizacijskom krugu zbog sve veće i veće permisivnosti, popustljivosti). Naravno, to nije isto što i u "slučaju" Bore. Boro nije veliko razmaženo derište, nego je u svoju nedostojanstvenu situaciju doveden zbog neodgovornosti (bez osobnog snošenja negativnih posljedica) ljudi koji su mu priredili (i to naročito dok su mu priređivali) to što su mu priredili i države (s njenim tijelima ili, kako se to običava reći - instrumentarijem koji treba regulirati stanje stvari u društvu), države koja je sve to dopustila (da ne kažem omogućila), ne inizistrajući na odgovornosti onih koji su u određenom povijesnom trenutku postupali društveno (dakle prema drugim članovima društvene zajednice, bez obzira kojim i u kojim okolnostima) neodgovorno (uništavajući i čak pljačkajući poduzeća itd. itd. (da ne idemo puno u politiku, što je na Balkanu vrlo nezahvalno ako nisi za to dovoljno kvalificirani igrač s odgovarajućim zaleđem, kunskim ili eurskim ili dolarskim ili vjerskim ili mafijaškim itd.). Već i mala djeca kod nas znaju da ova naša (što god zančilo to "naša") država nije u dovoljnoj mjeri pravna država (prije desetak godina bila je to, doduše, još puno manje, što sam i ja kao i toliki drugi, vjerojatno većina građana ove zemlje, itekako osjetio na svojoj koži). Nije, recimo, Boro (oprosti Boro što te ovdje i ovako mentiram ali to se odnosi na tisuće i tisuće u ovoj zemlji u posljednjih petnaestak godina, uključujući i mene, ali ti si u tom smislu danas dolje napisao jedan svoj komentar) trebao niti treba milost i milosrđe sugrađana koliko je kao svaki građanin ove zemlje trebao i treba u državi imati (državnu, državnih tijela) zaštitu od bilo kojih i bilo kakvih nepravednih postupaka, postupka protiv dostojanstva bilo kojeg čovjeka (a za čije počinitelje nije smjelo i ne smije biti opravdanja u ime nikakvog razumijevanja, ili milosti i milosrđa, koji bi ih abolirali od odgovornosti za počinjeno zlo, i kada su glavni krivci za počinjeno zlo zapravo visoko, visoko gore). Ne dao nikome Bog da ovisi o ičijoj milosti i milosrđu, razumijevanju za ičije više ili manje uračunljivo ili neuračunljivo stanje (nitko od nas nije psihički apsolutno uračunljiv), zadaća je države osiguravati kakvu-takvu pravednost. Koliko god diskutabilna bila svaka priča o pravednosti općenito se oko toga što je pravednost, mislim, može nekako u većoj ili manjoj mjeri postići društvena suglasnost. Naravno, to je moje osobno mišljenje (pomalo, kako se to kaže, starozavjetno, ali mislim da je bolje misliti i postupati na tzv. starozavjetni način, nego na licemjerni). Evanđeoski način, duboko sam uvjeren, moguć je prvenstveno ili čak samo unutar više ili manje zatvorenih zajednica u koje ljudi dragovoljno uđu. Recimo, takva bi trebala biti tzv. zajednica kršćana ili zajednice kršćana (šti i osnovnoškolac vidi da nije slučaj). Ali takva je zajednice bila, recimo, (starozavjetna) kumranska zajednica (točnije esenska). Osobno više volim tvrdu (li, dobro, oporu) realnost s kakvom-takvom (starozavjetnom) pravednošću, koliko god uvjetnom, nego uzvišene riječi iza koji ne da ne stoji i uzvišena praksa, nego vrlo često stoji užasna praksa. Unutar tzv. starozavjetne pravednosti uvijek ima prostora i za tzv. novozavjetnu milost i milosrđe (ako i kada ih netko baš želi primjeniti), pa se, recimo, osuđenog na smrti ili doživotnu kaznu - može pomilovati, zašto ne? Ali ga prije toga, po meni, ipak treba (preventivno) pravedno (što god to značilo) osuditi. No, dosta od mene za danas. I previše. Volio bih ja da su stvari jednostavnije, ali realno nisu, pa ni s toliko riječi nisam ni iz daleka do kraja temu obradio. Sažetak (naravno da je moguć, ali kao sažetak a ne traktat ili rasprava koji imaju svoj smisao i svoju svrhu) prepuštam - majstorima zena. Idemo dalje (što bi rekao naš prijatelj Dražan, koji je sve ovo majstorski prezentirao na književni način u svojim romanima - bez medalje)!
04.12.2005. (09:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na "oku za oko" i "zubu za zub" (svidjelo se to kome ili ne) civlizacija (što god tko mislio o civlizaciji kao civilizaciji) se rađa, a s "nitko za ništa zapravo nije kriv" (umorna i bolesna) civilizacija (ili ovo ili ono društvo) propada. S tim da, recimo, oduzimanje života onome tko je drugome oduzeo život, pa i kad se to čini, recimo, na način kako je dotični drugome oduzeo život, samo je simbolično pravedno, tj. vrlo humano (jer je onaj tko je prvi nekome oduzeo život, valjda, počinio daleko odvratnije djelo: oduzimanje života bilo kome i u bilo kojim okolnostima, dakle i sudskom odlukom i u više ili manje takozvanom obrambenom ratu, odvratno je djelo). Ipak, i ja sam apsolutno protiv smrtne kazne, prihvačajući argument da je bolje da krivci trpe nešto blažu kaznu, nego da možda nekome nevinome bude pogreškom suda oduzet život (zato bi, po meni, svaki sudski proces trebao moći biti uvijek obnovljiv, a što se dokaza tiče mislim da, slikovito rečeno, samo više nego 100 posto pouzdane dokaze treba uvažavati). Ali kada neka žena (bez obzira što je žena, recimo zato što na žene općenito alkohol snažnije djeluje) u pijanom stanju na Jarunu usmrti dvoje ljudi u šetnji i to na pločniku, ili mladić gdje ono, negdje u Splitu ili Makarskoj?, iz obijesti tatinim ili čijim već automobilom usmrti, ako se dobro sjećam, neku djevojku, pa prođu gotovo i/ili čak sasvim bez ikakve kazne (čini mi se u drugom slučaju) to je lakrdija od pravne države - i od civilizacije (u dotičnom društvu). Na takvoj (i tolikoj) milosti i milosrđu sudstva (tj. društva) hvala lijepa! O tome (tj. zbog toga) sam ti se, dragi prijatelju Vedrane, danas toliko raspisao, unatoč tome što Jadran ili Boro, a čini mi se pomalo i ti, siguran sam, možete toliko riječi majstorski sažeti u samo jedan haiku. Ipak, htio sam biti koliko je moguće jasan u svom stavu. Uostalom, ti me dobro znaš osobno.
04.12.2005. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I treće (i, vjerojatno, posljednje od mene danas), ali ne kao komentar na do sada rečeno nego kao pitanje (i to, zapravo, pitanje našeg zajedničkog prijatelja Geze kojemu još na dotično pitanje nismo pravo odgovorili), pitanje upućeno svima koji (eventualno) hoće odgovoriti: čime (ili kako) da se humanizam (na koji se pozivamo i u koji se zaklinjemo) suprotstavi sve mahnitijem antihumanizmu tj. kako da se nosi s njim (a treba, mislim vrelo čvrsto zažmiriti na oba oka da se ne vidi da je antihumanizam svuda oko nas sve mahnitiji, barem obzirom na autentično humanističke ideale i vrijednosti, recimo, jedne renesanse kada se rađala moderna Europa)? Pitanje nije retoričko nego je zapravo dramtično u dramatičnom trenutku (jer, valjda, manje-više svatko od nas, ne samo naš prijatelj Boro, na vlastitoj koži osjeća antihumanizam na djelu). Bez našeg jasnog odgovora na to pitanje, čiju ispravnost, dakako, treba potvrditi i naša praksa, u tome je Geza, po meni, apsolutno u pravu, naš humanizam (sve naše lijepe, slatke i medene riječi za internu uporabu) je samo (koliko god krasan, čaroban) mjehur od sapunice, djeci za igru. Boro je (mislim da ga razumijem) našao rješenje u "zen-zezanciji", i to je sigurno u njegovom slučaju najbolje rješenje (da mu je neko drugo rješenje bolje, sigurno bi izabrao drugo rješenje). Ja pokušavam rješenje naći u više ili manje zatvorenoj autetnično-humanističkoj zajednici (u nekim ranijim kriznim provijesnim trenucima Benedikt iz Nursije je takvo rješenje našao u formiranju i zaživljavanju benediktinske zajednice na Monte Casinu, što se povijesno pokazalo uspješnim, a eseni u formiranju i zaživljavanju npr. kumranske zajednice, što se povijesno pokazalo neuspješnim jer je bilo preidealističko). Pozdrav svima od Mate. P.S. U slučaju vrijednih tekstova komentari su redovito daleko duži od teksta na koji se odnose (primjer: Talmud, ali i mngoe druge tzv. velike knjige).
04.12.2005. (11:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Dragi Boro, zar nije divno da i ta Vaša Čista Zen-Zajebancija postoji? Biti sve veće dijete prekrasno je i blago onomu tko to može! Bez grižnje savijesti, bez ijedne prljave misli...Zar ima većeg blagoslova?
04.12.2005. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Dragi Mato, Ti pitaš kako se suprotstaviti podivljalom, razjarenom antihumanizmu koji je sveprisutan? Vjerujem da svaki od nas, članova naše male Zajednice, to na ovaj ili onaj način čini osobno, nastojeći živjeti humanizam u svojim ograničenim okvirima. Čine to isto milijuni "malih ljudi" širom Svijeta. To je dobro i pozitivno i tako treba biti. Kao Zajednica hrvatskih unitarijanaca-univerzalista činimo što možemo, promičemo humanističke vrijednosti služeći se svim sredstvima koja su nam na raspolaganju. Tvoj doprinos je dragi prijatelju naprosto nemjerljiv, jer si dobar duh koji već godinama radi uporno i strpljivo i ja to vidim, cijenim i zbog toga što si takav te kao čovjeka i prijatelja volim. Izuzetno cijenim tvoje komentare i čvrsto stojim uz sve tvrdnje koje su u njima iznesene. ISTINA JE! NEŠTO JE VRLO, VRLO TRULO U "DRŽAVI DANSKOJ"! Geza dobro postavlja stvari na svoj način i zanimljivo je njegovo razmišljanje, no upitno je hoće li eksponencijalni rast tehnologije i sada već vrlo izvjestan nastanak kvantnih računala imalo utjecati na kvalitativni skok u svijesti nas, naše djece, unuka ili praunuka. Možda, no ja sumnjam! Računala, super računala i računalne mreže ostat će samo alati koji trebaju služiti čovjeku i to za stvaranje poticajnog okruženja koje će omogućiti življenje donekle mirnog i ljudskim bićima primjerenog načina života. Zato mislim da se antihumanizmu može suprotstaviti autentičnim humanizmom, unitarijanstvom i univerzalizmom, okupljanjem sličnomišljenika koji neće žaliti dati i više od komentara podrške u Forumu ili na blogu, iako je zapravo i takv način vrlo poželjan i dobrodošao. Potrebno nam je stvaranje takve Zajednice u kojoj ćemo osjetiti da smo kao ljudi poželjni, potrebni i voljeni. Na samom smo početku stvaranja te Zajednice i "nitko ne kaže da će ići lako". Ali uvijek vrijedi pokušati .... Tvoj Vedran.
04.12.2005. (14:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suglasan, Vedrane! Mislim, što se tiče toga što mi, recimo mi okupljeni u Zajednici hrvatskih unitarijanaca i univerzalista, u aktualnim prilikama na ovim našim prostorima i šire, (najviše) možemo učiniti. Manje-više slično je, mislim, i u slučaju ljudi okupljenih u zajednicama unitarijanaca i univerzalista u drugim zemljama svijeta, u slučaju ljudi okupljenih u brojnim drugim zajednicama inspiriranih ili bliskih autentičnom humanizmu (bez obzira na naziv koji koja od dotičnih zajednica nosi), ali i u slučaju mnogih individualaca izvan bilo kakvih zajednica. Ipak, radi se zapravo o proporcionalno nevelikom broju ljudi (naravno, tu ne uključujem, barem ne automatski tj. olako, nekritički, ljude koji su manje-više tek puki statisti u raznim "velikim" nazovihumanističkim nazovizajednicama i nazovipokretima pridonoseći svojom brojnošću zapravo samo veličini i moći dotičnih nazovihumanističkih nazovizajednica i nazovipokreta, ovce koje svojim pastirima čine stada ili vukove koji svojim vukovima-predvodnicima čine čopore). Tzv. mali ljudi, naime, mogu u velikom broju biti više ili manje dobri ili zločesti ovisno o tome tko ih vodi, ali velika većina je sama po sebi, barem koliko mi se čini temeljem cijelokupnog mog dosadašnjeg ne baš siromašnog životnog iskustva, više ili manje svjetlosnim godinama udaljena od autetnično-humanističkih ideala. Nije Hitler, koliko znam, ubio ni jednog jedinog čovjeka - ubijali su i dalje ubijaju (tzv. male ljude) tzv. mali ljudi (za ciljeve tzv. velikih ljudi). Isto je i s većinom generala u ratovima! Nisam siguran da je npr. Ratko Mladić osobno (mislim, vlastitim rukama) ikoga ubio (za Miloševića sam siguran da nije). Zato, veliki oprez s tim tzv. malim ljudima! Organizirani, a naročito neorganizirani, u svojim zajednicama (udrugama, organizacijama, crkvama, sindikatima, strankama itd.) mi jedva da danas više (ako smo ikada i mogli) išta značajnije možemo učiniti protiv svekolikog zla što nas okružuje, osim da budemo međusobno koliko-toliko solidarni ili barem da jedni prema drugima unutar tih zajednica očitujemo razumijevanje i prijateljstvo. Prema van - što učinimo - učinimo (a sigurno nećemo učiniti mnogo). Što se Gezinog viđenja stvari i tvog komentara na njegovo viđenje tiče, o tome prepuštam Gezi da ti odgovori. Najkraće rečeno, suglasan sam u tome s tobom. Ali, prevršio sam danas svaku mjeru podnošljivosti za blogovsko komentarinje, te bi još netko tko me ne zna (kao što me ti znaš) mogao pomisliti da sam frustriran, agresivan, nametljiv, prepun sebe i tko zna što još. Kažnjavam se dragovoljno - jednotjednom šutnjom! Pozdrav svima do (barem) sljedeće nedjelje - što se blogova u kojima sam jučer i danas bio prisutan tiče!
04.12.2005. (19:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Dragi Mato, ja samo mogu Tebi reći hvala na svakom komentaru i razmišljanjima koja su meni jako dobro došla kao korekcija i nadopuna mojih razmišljanja. U pravu si kad upozoravaš na oprez s "malim ljudima".
Ipak postoje ti mali ljudi koji itekako prakticiraju humanost i humanizam u svojim životima, onako kako umiju i kako im velike ribe dopuštaju. Osjetio sam njihov pristup čovječnosti na svojoj vlastitoj koži i kao jedan od njih; potaknut njihovim primjerima i sam odlučio u što je većoj mjeri živjeti čovječno.. Rekao sam da je riječ o milijunima, a ne o milijardama, a to je kako sada stvari stoje jedan na šest i pol tisuća. Dio promila. Prava rijetkost! ;)
Nisi prevršio nikakvu mjeru, jer smatram da mjere nema, osim ako Ti nisi štogod ustanovio. Jako mi je drago što si se opet javio i prekrasnim me komentarom počastio! Hvala! Tvoj, Vedran.
04.12.2005. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Vedrane, ostajem pri odluci o jednotjednoj (mislim, dakako, na naredni tjedan) šutnji, ali kako današnji dan još nije istekao (tipična doboronamjerna talmudska snalažljivost bez zločestoće, pomalo zenovska), želim ti samo još reći da sam apsolutno suglasan s tobom da ima i tzv. malih ljudi koji su manje više ili čak sasvim u redu. Naravno da ima i hvala Bogu da ima! Koliko ih (točnije nas) takvih ima, o tome možemo i ti i ja govoriti samo vrlo aproksimativno. Primjetio sam ja da si ti spomenuo milijune, a ne milijarde, ali mislim da je i to preoptimistična procjena (što mi je razumljivo obzirom da si ti i inače veći optimist od mene, a što samo po sebi nije nimalo loše, dapače). Neka jest kako jest! Pogledat ću ponovno svoj i blogove prijatelja, uključujući tvoj blog, te, nađem li za shodno, upisati po koji komentar sljedeće nedjelje, a do tada - imam pune ruke drugog posla. Odmori se malo od mene (i ti i drugi prijatelji - blogeri). Svoj blog ću, kako sam najavio, osvježavati novim materijalima najviše jedanput mjesečno. Češće zapravo ne mogu i kad bih htio. Srdačno tvoj, Mato. Drž' se!
04.12.2005. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepo mi zbori i tocno navodi dragi mato, ali me jos vise veseli dragi vedran: "Dragi Boro, zar nije divno da i ta Vaša Čista Zen-Zajebancija postoji? Biti sve veće dijete prekrasno je i blago onomu tko to može! Bez grižnje savijesti, bez ijedne prljave misli...Zar ima većeg blagoslova?"... svaka ti cast dragi moj vedrane, i veliki TAGORE je u skladu toga, bit ce da su me istocnjacki mudraci toga kroz zivot citajuci ih i ucili... tvoj boro.
05.12.2005. (12:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
dragi vedrane, zadnjih godina zivot mi se pretocio u cistu zajebanciju, jer drugo mi nista i ne preostaje u ovoj drzavi... od moje ozbiljnosti vise ni traga. ja i jadran to zovemo ZEN-ZEZANCIJA, i onda je to ono pravo. sto godine vise odmicu to sam sve vece i vece dijete: igraj se, smij se, veseli se... onad je to ono pravo... kroz igru i ucim se, otud ZEN koji te nicemu ne uci, kad bi se zajebavali ... ha-ha, ho-ho, hi-hi..... hvala ti vedrane, uvijek tvoj boro.
04.12.2005. (07:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
s desne strane pod blog prijateljima je i moj prijatelj iz belog sa cresa. pogledaj pod "bonk", poljak je i dosao u hrvatsku, tu i ostao. jedna prekrasna dusa, to ces zapaziti i iz njegovih ispisa. isto takvi su, goran i franc koji rade i vode sve to. njihov je doprinos nemjeriv. u svijetu cu cijenjeniji no u nas. pozdrav, boro
04.12.2005. (08:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mspekuljak
Milost i milosrđe... Ma to je sve u redu, u smislu da se za čovjeka (to više što je mlađi ili u nedostojanstvenijoj situaciji, makar i vlastitom krivnjom) ima što više razumijevanja, da mu se maksimalno pomaže da postane Čovjek, da se čovjeku pomaže da emocionalno i intelektualno sazrijeva, da napreduje, da izgradi svoje dostojanstvo, ali bez razvijanja i inzistiranja na osobnoj odgovornosti za vlastite postupke od toga, po meni na temelju cjelokupnog mog dosadašnjeg životnog iskustva, uključujući i višegodišnji nastavnički rad, ništa. Čovjek koji sazrijeva (zapravo uopće ne sazrijeva) bez razvijanja i obnašanja odgovornosti za vlastite postupke postaje veliko razmaženo derište (kakvih je danas sve više u našem zapadnom civilizacijskom krugu zbog sve veće i veće permisivnosti, popustljivosti). Naravno, to nije isto što i u "slučaju" Bore. Boro nije veliko razmaženo derište, nego je u svoju nedostojanstvenu situaciju doveden zbog neodgovornosti (bez osobnog snošenja negativnih posljedica) ljudi koji su mu priredili (i to naročito dok su mu priređivali) to što su mu priredili i države (s njenim tijelima ili, kako se to običava reći - instrumentarijem koji treba regulirati stanje stvari u društvu), države koja je sve to dopustila (da ne kažem omogućila), ne inizistrajući na odgovornosti onih koji su u određenom povijesnom trenutku postupali društveno (dakle prema drugim članovima društvene zajednice, bez obzira kojim i u kojim okolnostima) neodgovorno (uništavajući i čak pljačkajući poduzeća itd. itd. (da ne idemo puno u politiku, što je na Balkanu vrlo nezahvalno ako nisi za to dovoljno kvalificirani igrač s odgovarajućim zaleđem, kunskim ili eurskim ili dolarskim ili vjerskim ili mafijaškim itd.). Već i mala djeca kod nas znaju da ova naša (što god zančilo to "naša") država nije u dovoljnoj mjeri pravna država (prije desetak godina bila je to, doduše, još puno manje, što sam i ja kao i toliki drugi, vjerojatno većina građana ove zemlje, itekako osjetio na svojoj koži). Nije, recimo, Boro (oprosti Boro što te ovdje i ovako mentiram ali to se odnosi na tisuće i tisuće u ovoj zemlji u posljednjih petnaestak godina, uključujući i mene, ali ti si u tom smislu danas dolje napisao jedan svoj komentar) trebao niti treba milost i milosrđe sugrađana koliko je kao svaki građanin ove zemlje trebao i treba u državi imati (državnu, državnih tijela) zaštitu od bilo kojih i bilo kakvih nepravednih postupaka, postupka protiv dostojanstva bilo kojeg čovjeka (a za čije počinitelje nije smjelo i ne smije biti opravdanja u ime nikakvog razumijevanja, ili milosti i milosrđa, koji bi ih abolirali od odgovornosti za počinjeno zlo, i kada su glavni krivci za počinjeno zlo zapravo visoko, visoko gore). Ne dao nikome Bog da ovisi o ičijoj milosti i milosrđu, razumijevanju za ičije više ili manje uračunljivo ili neuračunljivo stanje (nitko od nas nije psihički apsolutno uračunljiv), zadaća je države osiguravati kakvu-takvu pravednost. Koliko god diskutabilna bila svaka priča o pravednosti općenito se oko toga što je pravednost, mislim, može nekako u većoj ili manjoj mjeri postići društvena suglasnost. Naravno, to je moje osobno mišljenje (pomalo, kako se to kaže, starozavjetno, ali mislim da je bolje misliti i postupati na tzv. starozavjetni način, nego na licemjerni). Evanđeoski način, duboko sam uvjeren, moguć je prvenstveno ili čak samo unutar više ili manje zatvorenih zajednica u koje ljudi dragovoljno uđu. Recimo, takva bi trebala biti tzv. zajednica kršćana ili zajednice kršćana (šti i osnovnoškolac vidi da nije slučaj). Ali takva je zajednice bila, recimo, (starozavjetna) kumranska zajednica (točnije esenska). Osobno više volim tvrdu (li, dobro, oporu) realnost s kakvom-takvom (starozavjetnom) pravednošću, koliko god uvjetnom, nego uzvišene riječi iza koji ne da ne stoji i uzvišena praksa, nego vrlo često stoji užasna praksa. Unutar tzv. starozavjetne pravednosti uvijek ima prostora i za tzv. novozavjetnu milost i milosrđe (ako i kada ih netko baš želi primjeniti), pa se, recimo, osuđenog na smrti ili doživotnu kaznu - može pomilovati, zašto ne? Ali ga prije toga, po meni, ipak treba (preventivno) pravedno (što god to značilo) osuditi. No, dosta od mene za danas. I previše. Volio bih ja da su stvari jednostavnije, ali realno nisu, pa ni s toliko riječi nisam ni iz daleka do kraja temu obradio. Sažetak (naravno da je moguć, ali kao sažetak a ne traktat ili rasprava koji imaju svoj smisao i svoju svrhu) prepuštam - majstorima zena. Idemo dalje (što bi rekao naš prijatelj Dražan, koji je sve ovo majstorski prezentirao na književni način u svojim romanima - bez medalje)!
04.12.2005. (09:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mspekuljak
Na "oku za oko" i "zubu za zub" (svidjelo se to kome ili ne) civlizacija (što god tko mislio o civlizaciji kao civilizaciji) se rađa, a s "nitko za ništa zapravo nije kriv" (umorna i bolesna) civilizacija (ili ovo ili ono društvo) propada. S tim da, recimo, oduzimanje života onome tko je drugome oduzeo život, pa i kad se to čini, recimo, na način kako je dotični drugome oduzeo život, samo je simbolično pravedno, tj. vrlo humano (jer je onaj tko je prvi nekome oduzeo život, valjda, počinio daleko odvratnije djelo: oduzimanje života bilo kome i u bilo kojim okolnostima, dakle i sudskom odlukom i u više ili manje takozvanom obrambenom ratu, odvratno je djelo). Ipak, i ja sam apsolutno protiv smrtne kazne, prihvačajući argument da je bolje da krivci trpe nešto blažu kaznu, nego da možda nekome nevinome bude pogreškom suda oduzet život (zato bi, po meni, svaki sudski proces trebao moći biti uvijek obnovljiv, a što se dokaza tiče mislim da, slikovito rečeno, samo više nego 100 posto pouzdane dokaze treba uvažavati). Ali kada neka žena (bez obzira što je žena, recimo zato što na žene općenito alkohol snažnije djeluje) u pijanom stanju na Jarunu usmrti dvoje ljudi u šetnji i to na pločniku, ili mladić gdje ono, negdje u Splitu ili Makarskoj?, iz obijesti tatinim ili čijim već automobilom usmrti, ako se dobro sjećam, neku djevojku, pa prođu gotovo i/ili čak sasvim bez ikakve kazne (čini mi se u drugom slučaju) to je lakrdija od pravne države - i od civilizacije (u dotičnom društvu). Na takvoj (i tolikoj) milosti i milosrđu sudstva (tj. društva) hvala lijepa! O tome (tj. zbog toga) sam ti se, dragi prijatelju Vedrane, danas toliko raspisao, unatoč tome što Jadran ili Boro, a čini mi se pomalo i ti, siguran sam, možete toliko riječi majstorski sažeti u samo jedan haiku. Ipak, htio sam biti koliko je moguće jasan u svom stavu. Uostalom, ti me dobro znaš osobno.
04.12.2005. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mspekuljak
I treće (i, vjerojatno, posljednje od mene danas), ali ne kao komentar na do sada rečeno nego kao pitanje (i to, zapravo, pitanje našeg zajedničkog prijatelja Geze kojemu još na dotično pitanje nismo pravo odgovorili), pitanje upućeno svima koji (eventualno) hoće odgovoriti: čime (ili kako) da se humanizam (na koji se pozivamo i u koji se zaklinjemo) suprotstavi sve mahnitijem antihumanizmu tj. kako da se nosi s njim (a treba, mislim vrelo čvrsto zažmiriti na oba oka da se ne vidi da je antihumanizam svuda oko nas sve mahnitiji, barem obzirom na autentično humanističke ideale i vrijednosti, recimo, jedne renesanse kada se rađala moderna Europa)? Pitanje nije retoričko nego je zapravo dramtično u dramatičnom trenutku (jer, valjda, manje-više svatko od nas, ne samo naš prijatelj Boro, na vlastitoj koži osjeća antihumanizam na djelu). Bez našeg jasnog odgovora na to pitanje, čiju ispravnost, dakako, treba potvrditi i naša praksa, u tome je Geza, po meni, apsolutno u pravu, naš humanizam (sve naše lijepe, slatke i medene riječi za internu uporabu) je samo (koliko god krasan, čaroban) mjehur od sapunice, djeci za igru. Boro je (mislim da ga razumijem) našao rješenje u "zen-zezanciji", i to je sigurno u njegovom slučaju najbolje rješenje (da mu je neko drugo rješenje bolje, sigurno bi izabrao drugo rješenje). Ja pokušavam rješenje naći u više ili manje zatvorenoj autetnično-humanističkoj zajednici (u nekim ranijim kriznim provijesnim trenucima Benedikt iz Nursije je takvo rješenje našao u formiranju i zaživljavanju benediktinske zajednice na Monte Casinu, što se povijesno pokazalo uspješnim, a eseni u formiranju i zaživljavanju npr. kumranske zajednice, što se povijesno pokazalo neuspješnim jer je bilo preidealističko). Pozdrav svima od Mate. P.S. U slučaju vrijednih tekstova komentari su redovito daleko duži od teksta na koji se odnose (primjer: Talmud, ali i mngoe druge tzv. velike knjige).
04.12.2005. (11:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Dragi Boro, zar nije divno da i ta Vaša Čista Zen-Zajebancija postoji? Biti sve veće dijete prekrasno je i blago onomu tko to može! Bez grižnje savijesti, bez ijedne prljave misli...Zar ima većeg blagoslova?
04.12.2005. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Dragi Mato, Ti pitaš kako se suprotstaviti podivljalom, razjarenom antihumanizmu koji je sveprisutan? Vjerujem da svaki od nas, članova naše male Zajednice, to na ovaj ili onaj način čini osobno, nastojeći živjeti humanizam u svojim ograničenim okvirima. Čine to isto milijuni "malih ljudi" širom Svijeta. To je dobro i pozitivno i tako treba biti. Kao Zajednica hrvatskih unitarijanaca-univerzalista činimo što možemo, promičemo humanističke vrijednosti služeći se svim sredstvima koja su nam na raspolaganju. Tvoj doprinos je dragi prijatelju naprosto nemjerljiv, jer si dobar duh koji već godinama radi uporno i strpljivo i ja to vidim, cijenim i zbog toga što si takav te kao čovjeka i prijatelja volim. Izuzetno cijenim tvoje komentare i čvrsto stojim uz sve tvrdnje koje su u njima iznesene. ISTINA JE! NEŠTO JE VRLO, VRLO TRULO U "DRŽAVI DANSKOJ"! Geza dobro postavlja stvari na svoj način i zanimljivo je njegovo razmišljanje, no upitno je hoće li eksponencijalni rast tehnologije i sada već vrlo izvjestan nastanak kvantnih računala imalo utjecati na kvalitativni skok u svijesti nas, naše djece, unuka ili praunuka. Možda, no ja sumnjam! Računala, super računala i računalne mreže ostat će samo alati koji trebaju služiti čovjeku i to za stvaranje poticajnog okruženja koje će omogućiti življenje donekle mirnog i ljudskim bićima primjerenog načina života. Zato mislim da se antihumanizmu može suprotstaviti autentičnim humanizmom, unitarijanstvom i univerzalizmom, okupljanjem sličnomišljenika koji neće žaliti dati i više od komentara podrške u Forumu ili na blogu, iako je zapravo i takv način vrlo poželjan i dobrodošao. Potrebno nam je stvaranje takve Zajednice u kojoj ćemo osjetiti da smo kao ljudi poželjni, potrebni i voljeni. Na samom smo početku stvaranja te Zajednice i "nitko ne kaže da će ići lako". Ali uvijek vrijedi pokušati .... Tvoj Vedran.
04.12.2005. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mspekuljak
Suglasan, Vedrane! Mislim, što se tiče toga što mi, recimo mi okupljeni u Zajednici hrvatskih unitarijanaca i univerzalista, u aktualnim prilikama na ovim našim prostorima i šire, (najviše) možemo učiniti. Manje-više slično je, mislim, i u slučaju ljudi okupljenih u zajednicama unitarijanaca i univerzalista u drugim zemljama svijeta, u slučaju ljudi okupljenih u brojnim drugim zajednicama inspiriranih ili bliskih autentičnom humanizmu (bez obzira na naziv koji koja od dotičnih zajednica nosi), ali i u slučaju mnogih individualaca izvan bilo kakvih zajednica. Ipak, radi se zapravo o proporcionalno nevelikom broju ljudi (naravno, tu ne uključujem, barem ne automatski tj. olako, nekritički, ljude koji su manje-više tek puki statisti u raznim "velikim" nazovihumanističkim nazovizajednicama i nazovipokretima pridonoseći svojom brojnošću zapravo samo veličini i moći dotičnih nazovihumanističkih nazovizajednica i nazovipokreta, ovce koje svojim pastirima čine stada ili vukove koji svojim vukovima-predvodnicima čine čopore). Tzv. mali ljudi, naime, mogu u velikom broju biti više ili manje dobri ili zločesti ovisno o tome tko ih vodi, ali velika većina je sama po sebi, barem koliko mi se čini temeljem cijelokupnog mog dosadašnjeg ne baš siromašnog životnog iskustva, više ili manje svjetlosnim godinama udaljena od autetnično-humanističkih ideala. Nije Hitler, koliko znam, ubio ni jednog jedinog čovjeka - ubijali su i dalje ubijaju (tzv. male ljude) tzv. mali ljudi (za ciljeve tzv. velikih ljudi). Isto je i s većinom generala u ratovima! Nisam siguran da je npr. Ratko Mladić osobno (mislim, vlastitim rukama) ikoga ubio (za Miloševića sam siguran da nije). Zato, veliki oprez s tim tzv. malim ljudima! Organizirani, a naročito neorganizirani, u svojim zajednicama (udrugama, organizacijama, crkvama, sindikatima, strankama itd.) mi jedva da danas više (ako smo ikada i mogli) išta značajnije možemo učiniti protiv svekolikog zla što nas okružuje, osim da budemo međusobno koliko-toliko solidarni ili barem da jedni prema drugima unutar tih zajednica očitujemo razumijevanje i prijateljstvo. Prema van - što učinimo - učinimo (a sigurno nećemo učiniti mnogo). Što se Gezinog viđenja stvari i tvog komentara na njegovo viđenje tiče, o tome prepuštam Gezi da ti odgovori. Najkraće rečeno, suglasan sam u tome s tobom. Ali, prevršio sam danas svaku mjeru podnošljivosti za blogovsko komentarinje, te bi još netko tko me ne zna (kao što me ti znaš) mogao pomisliti da sam frustriran, agresivan, nametljiv, prepun sebe i tko zna što još. Kažnjavam se dragovoljno - jednotjednom šutnjom! Pozdrav svima do (barem) sljedeće nedjelje - što se blogova u kojima sam jučer i danas bio prisutan tiče!
04.12.2005. (19:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Dragi Mato, ja samo mogu Tebi reći hvala na svakom komentaru i razmišljanjima koja su meni jako dobro došla kao korekcija i nadopuna mojih razmišljanja. U pravu si kad upozoravaš na oprez s "malim ljudima". Ipak postoje ti mali ljudi koji itekako prakticiraju humanost i humanizam u svojim životima, onako kako umiju i kako im velike ribe dopuštaju. Osjetio sam njihov pristup čovječnosti na svojoj vlastitoj koži i kao jedan od njih; potaknut njihovim primjerima i sam odlučio u što je većoj mjeri živjeti čovječno.. Rekao sam da je riječ o milijunima, a ne o milijardama, a to je kako sada stvari stoje jedan na šest i pol tisuća. Dio promila. Prava rijetkost! ;) Nisi prevršio nikakvu mjeru, jer smatram da mjere nema, osim ako Ti nisi štogod ustanovio. Jako mi je drago što si se opet javio i prekrasnim me komentarom počastio! Hvala! Tvoj, Vedran.
04.12.2005. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mspekuljak
Dragi Vedrane, ostajem pri odluci o jednotjednoj (mislim, dakako, na naredni tjedan) šutnji, ali kako današnji dan još nije istekao (tipična doboronamjerna talmudska snalažljivost bez zločestoće, pomalo zenovska), želim ti samo još reći da sam apsolutno suglasan s tobom da ima i tzv. malih ljudi koji su manje više ili čak sasvim u redu. Naravno da ima i hvala Bogu da ima! Koliko ih (točnije nas) takvih ima, o tome možemo i ti i ja govoriti samo vrlo aproksimativno. Primjetio sam ja da si ti spomenuo milijune, a ne milijarde, ali mislim da je i to preoptimistična procjena (što mi je razumljivo obzirom da si ti i inače veći optimist od mene, a što samo po sebi nije nimalo loše, dapače). Neka jest kako jest! Pogledat ću ponovno svoj i blogove prijatelja, uključujući tvoj blog, te, nađem li za shodno, upisati po koji komentar sljedeće nedjelje, a do tada - imam pune ruke drugog posla. Odmori se malo od mene (i ti i drugi prijatelji - blogeri). Svoj blog ću, kako sam najavio, osvježavati novim materijalima najviše jedanput mjesečno. Češće zapravo ne mogu i kad bih htio. Srdačno tvoj, Mato. Drž' se!
04.12.2005. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
lijepo mi zbori i tocno navodi dragi mato, ali me jos vise veseli dragi vedran: "Dragi Boro, zar nije divno da i ta Vaša Čista Zen-Zajebancija postoji? Biti sve veće dijete prekrasno je i blago onomu tko to može! Bez grižnje savijesti, bez ijedne prljave misli...Zar ima većeg blagoslova?"... svaka ti cast dragi moj vedrane, i veliki TAGORE je u skladu toga, bit ce da su me istocnjacki mudraci toga kroz zivot citajuci ih i ucili... tvoj boro.
05.12.2005. (12:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Rad i igra su isti. Kada slijedite vlastitu energiju i stalno cinite ono sto zelite, nestaje razlika izmedju rada i igre.- Shakti Gawain
05.12.2005. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
"Igraju se djeca na obalama svijeta" R.Tagore
05.12.2005. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...