Nije čudno da ljudi nastoje biti i ostati anonimni u svijetu razularene netolerancije, gdje se sloboda mišljenja sustavno ograničava. Čak i kada razmišljamo u skladu s najvišim standardima čovječnosti i dobrobiti ljudskih bića, čovječanstva i opstanka života na našem malom planetu, u opasnosti smo da zapnemo za oko ili za zub ljudskoj spodobi kojoj takvo razmišljanje ne odgovara ( iz različitih razloga) i koja će nas prije ili kasnije nastojati gurnuti u kaljužu mržnje i zvjerinjaka, koju smatra svojim i našim "prirodnim ili Bogom danim okruženjem". Zato bi možda bilo dobro pripaziti što pišemo na blogovima! Jer, tko zna; možda bi nas baš netko od naših malobrojnih prijatelja blogera mogao krivo shvatiti? Nisam javna osoba, niti sam na nekom visokom položaju. Pripadam siromašnijem dijelu društva i uvijek sam pripadao. Nemam puno za izgubiti u ovoj virtualnoj igrariji, a vjerujem da neću ni profitirati, osim što ću možda od Vas dragi prijatelji dobiti pokoje zrno žita za svoju bolesnu dušu...a vjerujem da i drugim dušama dobro dođe i pokoje moje zrno. Zato nisam anoniman. Sićušna sam plava iskra!
Post je objavljen 03.01.2006. u 21:49 sati.