O anonimnosti i slobodi u svijetu blogova...
Nije čudno da ljudi nastoje biti i ostati anonimni u svijetu razularene netolerancije, gdje se sloboda mišljenja sustavno ograničava. Čak i kada razmišljamo u skladu s najvišim standardima čovječnosti i dobrobiti ljudskih bića, čovječanstva i opstanka života na našem malom planetu, u opasnosti smo da zapnemo za oko ili za zub ljudskoj spodobi kojoj takvo razmišljanje ne odgovara ( iz različitih razloga) i koja će nas prije ili kasnije nastojati gurnuti u kaljužu mržnje i zvjerinjaka, koju smatra svojim i našim "prirodnim ili Bogom danim okruženjem". Zato bi možda bilo dobro pripaziti što pišemo na blogovima! Jer, tko zna; možda bi nas baš netko od naših malobrojnih prijatelja blogera mogao krivo shvatiti? Nisam javna osoba, niti sam na nekom visokom položaju. Pripadam siromašnijem dijelu društva i uvijek sam pripadao. Nemam puno za izgubiti u ovoj virtualnoj igrariji, a vjerujem da neću ni profitirati, osim što ću možda od Vas dragi prijatelji dobiti pokoje zrno žita za svoju bolesnu dušu...a vjerujem da i drugim dušama dobro dođe i pokoje moje zrno. Zato nisam anoniman. Sićušna sam plava iskra! |
< | siječanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |