let u boji naopačke

sigurna


Kud god da idem,
Ja ostavljam otvorena vrata za sobom,
Kao - to će me spasiti,
Kad tumaram u mraku,
Prepoznat ću
To malo prostora bez granice.

27.09.2015. nedjelja

- Gukni golube (3) - Misli na drvo - #
Ništa se nije promijenilo,
To samo dan napušta kukuljicu,
I jutro kao odbačena koža
Gluhonijemo u noć
Hlapi,
Obvijam se mrakom kao čarobnim plaštom razgraničenja stvarnosti
I mislim kako je riječ dana: fokus
Ali misli su mi autocesta
I bojim se dugih svjetala u zavoju.






25.09.2015. petak

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #
prava priroda stvari


da je modro da je zeleno,
da je nositi oboje da izgledaju isto
bilo bi bogohulno,
moraš dati individualnom
mjesto
i prostor
(da li se radi o istoj stvari?)
ali ponekad moraš razdvojiti
individualno od individualnoga
i to je teško,
razlučiti jasne grance usred nejasnih okolnosti,
modro i zeleno,
na granici kontre i jednote,
kao balans na klackalici,
teško je čak i kada ste isti
po svemu
(postoje li uopće takvi?)
na ljuljačci samo letiš,
naprijed - nazad
toliko,
da ti se to i poslije učini sasvim prirodno.

23.09.2015. srijeda

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #
libar ili vodi me na vodu


gdje te diraju bojice, ne možeš se prestati pitati
gdje nestade ono dijete u tebi koje se zna smijati namreškanim oblacima iza borova,
tko je ovaj sjedi dječak na poklonjenoj kneževoj komodi?
i kako se sada opet pojavio
onaj neki kikotavi osmijeh kad hodaš
i slušaš muziku na slušalice?
čak ni ponavljanje ne oduzima veličinu trenutku!
ili lakoću koraku, usprkos totalnom neredu u glavi
držiš balans čak i kada hodaš po zidovima,
prokleto cvijećee!
nije ti ovo disneyland!
čega se bojiš?
ne znam kako opisati koliko volim prazne ulice,
i njihove male kutke filozofije,
i momente njihove beskrajne tuge.
ima nešto u tom lutanju, jebemu,
da mu je tako teško odoljeti,
vjerovatno jer nam je neki lovac u prirodi,
a on će od stajanja umrijeti?
filozofiram. bojicama crtam svjesnosti.

u mislima mazim mačku, ali nemam snage.


19.09.2015. subota

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #
farewell


polako se spuštalo,
prvo žarko i sjajno, a potom sve blijeđe,
prošarano oblacima, brodovima, valovima,
Sunce je pisalo odjavnu špicu dana u kojem su snovi suočili budnost,
čovjek je opet stao u drvo i čempresi su izgledali dostojanstveno.
mnogo malih svemira nanizanih jedan na drugi,
bez da se dotaknu
traju kao dan,
(mi ga imamo!)
odlučile smo biti rasute umjesto ukopane,
kako čovjek na to nadođe,
osjećaj koji preplavi sve kada se nađeš u moru i porobljene gravitacije osjećaš slobodu,
pitam se koliko paralelnih svijetova stane u jedan?
kao linije koje su sami sebi granice, i nijedna nikada ne prelazi drugu,
i nijedna se nikada ne dotiče.

hipnotiziraj taj svemir usred svih ovih malih kaosa,
kao veliku žutu kuglu koja tone
gledaj.


17.09.2015. četvrtak

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #
farewell


polako se spuštalo,
prvo žarko i sjajno, a potom sve blijeđe,
prošarano oblacima, brodovima, valovima,
Sunce je pisalo odjavnu špicu dana u kojem su snovi suočili budnost,
čovjek je opet stao u drvo i čempresi su izgledali dostojanstveno.
mnogo malih svemira nanizanih jedan na drugi,
bez da se dotaknu
traju kao dan,
(mi ga imamo!)
odlučile smo biti rasute umjesto ukopane, kako čovjek na to nadođe,
osjećaj koji preplavi sve kada se nađeš u moru,
i porobljene gravitacije osjećaš slobodu,
pitam se koliko paralelnih svijetova stane u jedan? kao linije
koje su sami sebi granice, i nijedna nikada ne prelazi drugu,
i nijedna se nikada ne dotiče.

hipnotiziraj taj svemir usred svih ovih malih kaosa,
kao veliku žutu kuglu koja tone
gledaj.


17.09.2015. četvrtak

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #
akademska četvrt

uvijek će biti
taj jedan dan
koji završi viješću
da je život kratak
i nikako savršen,
na toliko mnogo razina
dok se događa,
on nestaje
i sve što si propustio reći
kad se tada sjetiš
shvatiš
što znači
'zakasniti'
u svom apsolutnom obliku.

ride on,
and P&P
ps. ovo ti one noći nije pisalo u horoskopu. nitko sve ne zna. o, jebi ga.


15.09.2015. utorak

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #
Susret

Miris ljubičica i širom otvoreni prozori,
Namjerna slučajnost,
Bas bez melodije
I grad bez skrovišta,
Kako pobjeći u pustopoljini,
I gdje sakriti jedan trenutak
Prepušten sam sebi?
Zaustavljati vrijeme u utopiju
Isto je kao vejanje vjetra,
To je umješnost prihvaćanja kozmosa
Svojim malim rukama,
Nedovršen zagrljaj
Tek kratak među prstima,
Prešutni pristanak na boju svitanja.
Suncem
Kao da istinu rišemo u snove,
I već treptaj kao bljesak ispire nam oči od trajanja.
Noć nikada neće ostati dovoljno dugačka
Da sakupimo sve rasute dijelove
Naših bezbrojnih života,
Ili ovog sada.




12.09.2015. subota

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #
Zajedništvo među ljudima
Ludilo je postala djeljivo
u nepoznanicama
Bez ijedne poznate varijable,
Ishod je Znan



11.09.2015. petak

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #
da me nema


cesta
i automobili i motori
i policija i moje dijete
i želja za nemogućim,
sve prolazi,
da me nema
ne bi ga ni bilo
da se ustanem
pive bi se otrijeznile,
pelini postali slatki
ali ne mogu
a da ne sjednem.
koliko puta ovdje da se vratim
i koliko puta
sve da upoznam,
i sve da znam?
zovem te
ali ne možeš da mi pomogneš,
prestajem
da trebam
i da budem.
i ceste
i auti i djeca
svi prolaze.
kao da je krajnje vrijeme
da i ja prestanem
da čekam
tebe.

09.09.2015. srijeda

- Gukni golube (3) - Misli na drvo - #
karakter


to je kao hodanje po žici,
dašak vjetra
i ambis.

06.09.2015. nedjelja

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #
sudbina (jaiku :)


bile su dvije pive,
jedna za tebe, jedna za mene,
sad ih više nema.

04.09.2015. petak

- Gukni golube (8) - Misli na drvo - #
daj


proganja me
smrt slobode
na kontinentu do nas
i kod nas,
i rijeke ljudi
koji plaču,
plaču
dovoljno glasno
da mi svijest odjekuje
od njihove tuge,
kao da su u susjedstvu.
djeca
koja oplakuju obale
bez daha,
žene
koje se predaju bez njih,
muškarci
što moraju ostati jaki
i sami.
proganja me
krik stoljeća,
krv podivljala,
ludilo
koje nikako da shvatim
kako bi Bog pravdao!
oh Bože?
ni inače ti nisam pobornik,
ali sad dok plačem
i ja te molim:
što to činiš?
i možeš li išta?
dragi Bože:
oh Čovječe,
što imaš za dati?
sjećaš li se,
kad su davali nama
ili pamtiš
kad nisu?
kako god,
daj malo sreće,
malo ljubavi,
malo dodira

03.09.2015. četvrtak

- Gukni golube (3) - Misli na drvo - #
take me back

ja bi da sam dječak
koji puše balončiće:
dobro,
mogu biti i curica,
ali ne želim biti prevrtljiva,
želim imati pluća puna kisika
i glavu punu
oblih mjehurića
koji izlaze kad govorim
tišinu.
želim stajati uspravno
i saginjati se
samo da
spojim zemlju i nebo.
želim držati pod nogama
sva tla ovog svijeta,
samo da se oduprem
ostajanju ispod oblaka.
želim biti dječak,
još malen pred gravitacijom
kojem je svaki skok
ushit života
nad besjedom.
želim natrag.

01.09.2015. utorak

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #