karmička
|
prođe tako dan ili dva dok vječnost počne da se troši u providnost, kao sadašnjost s tobom koju brojim u bitovima dok vrijeme umeće nule između jedinica, čini se da smo ipak novela, kratka i sažeta, ali uvijek zanimljiva. znam šta znači kad te nema, oduvijek sam znala. znaš šta znači kad ti ha'j fajvam. oduvijek se sve zna. htjeli smo a nismo mogli, mogli smo a nismo bili tu, mimoilazenje svemira sa samim sobom. i opet činilo se kao naša šansa, ali venera, okrznuta se sa saturnom, odletila u neko novo bludilo, i mi isto tako. do 2022. |
taktilni flash
|
Ruke su mi vezane A nemirne Žele dodirnuti, Osjetiti, Zariti Dlanove u kožu, Nokte u sirovi trenutak, Sadašnjost u tijelo prošlosti, Znoje se Na linijama života i ljubavi Kapi kao zbjegovi Klize Da ne ostane trag, Razlika pokreta I maštanja Ogrebotina na zapešćima, Ruke su mi vezane, Želje sakrivene. |
Klimaks
|
propustit ćeš moj pokušaj da bude nekad sad, razgaljen od opipljivog, mesnatog vremena i odlučnosti da više ne žvačem zvake (na pločnicima one ubijaju ptice) iz suprotne krajnosti otkinut ću komad i nakalemiti ga na granu prošlosti, kao da se ispočetka uzrastam, A svega se sjećam: odsjaj vjetra na pamuku boje tirkiza popodnevna kiša na platnenim starkama, melodija na vrscima prstiju kao vremeplov putuje kroz mrak u ruci je vatra u plamu je žar U žaru je istina Da mrak je mrak kako si znala da se takvu tražim? i da takva još postojim cijela, netaknuta, kao neka pažljivo zamotana dragocjenost samo malo prašnjava, i starija? ______________ kao slikovnica, noć je listala svoju priču. koliko godina stane u jednu noć? sedam, osam? bezbroj malih života titra dok mislimo o njima. Ima toliko toga što je večeras dobilo svoje riječi. poslije se naravno pitam da li je to kao okvir, i može li nas on zaustaviti. A onda kako uopće uokviriti rijeku. Noćas je bilo jedno predivno, mirno jezero na rijeci. Sfera mjesečine i divne prošlosti. Uokvirilo me. |
strah
|
straši me ovaj svijet, odnedavno bojim se njegovih granica i njihove moći gutanja, mraka: u mraku, ponekad, zateknem se kako pitam čije oči gledaju koga i što se to smjera u ime čovjeka u ime boga ili bez imena: bezimena napast straši običnog čovjeka, kao da počinje apokalipsa danas, a ponekad mi se učini da je već jučer počela u školi bi trebalo podučavati čovječnost, ili barem kako preživjeti u tisuću suza. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.