prođe tako dan ili dva dok vječnost počne da se troši u providnost, kao sadašnjost s tobom koju brojim u bitovima dok vrijeme umeće nule između jedinica, čini se da smo ipak novela, kratka i sažeta, ali uvijek zanimljiva. znam šta znači kad te nema, oduvijek sam znala. znaš šta znači kad ti ha'j fajvam. oduvijek se sve zna. htjeli smo a nismo mogli, mogli smo a nismo bili tu, mimoilazenje svemira sa samim sobom. i opet činilo se kao naša šansa, ali venera, okrznuta se sa saturnom, odletila u neko novo bludilo, i mi isto tako. do 2022. |