prođe tako dan ili dva
dok vječnost počne da se troši
u providnost,
kao sadašnjost s tobom
koju brojim u bitovima
dok vrijeme umeće nule između jedinica,
čini se
da smo ipak novela,
kratka i sažeta,
ali uvijek zanimljiva.
znam šta znači kad te nema,
oduvijek sam znala.
znaš šta znači kad ti ha'j fajvam.
oduvijek se sve zna.
htjeli smo
a nismo mogli,
mogli smo
a nismo bili
tu,
mimoilazenje svemira
sa samim sobom.
i opet
činilo se kao naša šansa,
ali venera,
okrznuta se sa saturnom,
odletila u neko novo bludilo,
i mi isto tako.
do 2022.
Post je objavljen 27.08.2015. u 22:46 sati.